Odšteta robovima
Sada već desetak godina se pokušava prisiliti bivše zapadne kolonijalne velesile i SAD da isplate takozvanu odštetu robovima. Govorimo takozvana odšteta robovima jer se ona ne tiče samo njihovih potomaka.
Tematiku zahtjeva za isplatu ove odštete možemo podjeliti na dva osnova dijela. Prvi dio predstavlja ideja isplate odštete modernim državama s čijeg teritorija su prije njihovog nastanka uzimani robovi. Drugi dio predstavlja zahtjevi stvarnih i navodnih potomaka robova. Kao što možete vidjeti iz uvoda mi ćemo se danas baviti samo drugim dijelom ove priče.
U doba američkog predsjednika Baracka Obame mediji počinju po prvi put ozbiljnije pisati o nužnosti reparacija potomcima robova. Tada su prvi put tradicionalni američki mediji počeli puštati, pisati tekstove o nužnosti odštete crncima. Kako tada još nije bilo Black Lives Matter i sličnih „pokreta” ideje protivnika tog poteza su slobodno izlazile u istim medijima.
Te 2014. kada se povela ova rasprava postajale su istovremeno svađe i suglasnost oko ove ideje. Referendumska suglasnost je bila da se ne isplati odšteta potomcima robova. Konkretno govoreći 82% Amerikanaca koji su odgovorili na pitanje o odšteti su joj se usprotivili, a samo 18% podržali.
Osam godina kasnije bez obzira na svu Black Lives Matter propagandu apsolutna većina Amerikanaca se i dalje protivila odštetama. 68% svih odraslih građana SAD-a se 2022. protivilo ovoj isplati. Normalno kao i ranije crnci su ju apsolutno podržavali (77%),a bijelci se apsolutno protivili (80%).
Bez obzira na apsolutnu većinu koja se protivi isplati odštete crncima neke američke savezne države i gradovi kreću u tom smjeru. Neupitno najpoznatiji slučaj je onaj Kalifornije koja 2021. osniva komitet za isplatu odštete iako nije bila robovlasnička država. Taj komitet potom 2022. presuđuje da bi svaki crnac u Kaliforniji trebao dobiti odštetu od 1.2 milijuna dolara. Iako tamo vlada Demokratska stranka njeni članovi su se pobunili pa do isplate ne dolazi.
Za razliku od Kalifornije grad Evanston u Illinoisu nije ostao samo na rječima po pitanju odštete. Riječ je o gradu od 78 000 stanovnika od kojih su 2/3 bijelci i u kojemu Trump dobiva samo 10% glasova. Grad je odlučio da crncima (i potomcima) koji su živjeli u njemu prije 1969. isplati 25 tisuća dolara. Riječ je o novcu koji može biti korišten samo za isplatu hipoteke, remont doma ili prvu ratu pri kupovini doma.
U lipnju 2024 godine je konzervativna „nevladina” organizacija dignula tužbu protiv ove „diskriminirajuće” odluke. Trebati ćemo sigurno čekati godinama da završi ovaj sudski slučaj pa…
Nakon te američke rasprave sada idemo na Karibe. Na sastanku država britanskog Commonwealtha su karipske države (slika) zatražile 200 milijardi funti odštete od Velike Britanije. London je barem trenutačno ignorirao taj zahtjev, ali što će biti u budućnosti ne znamo. Red je samo reći da karipska i afričke države čak sanjaju osnivanju internacionalnog suda koji će prisiliti bivše kolonijalne sile da isplate odštete.
Dok ove sulude rasprave ili preciznije suludi zahtjevi postaju sve češći svi ignoriraju dvije osnovne činjenice. Prvu predstavlja pitanje vrijednosti naseljavanja novog teritorija ? Koliko vredi to da crnci danas žive na američkom kontinentu gdje nikada ne bi živjeli bez robovlasništva ? Drugo pitanje je ono moralno.
Za razliku od muslimanskih trgovaca robljem Zapad je bio „moralan”. Zbog toga danas na američkom kontinentu žive potomci crnih robova, dok u muslimanskom svijetu ne. Treba li ga zbog toga kazniti ?
To su pitanja o kojima se treba razgovarati po pitanju odštete potomcima robova. Bez istinitih odgovora na njih ne može biti riječi o nikakvoj odšteti,a vjerujemo niti potom.