Kalifornijska pobuna

  U SAD ne postoji veća baizuo, woke savezna država od bogate i prezadužene Kalifornije. Tijekom desetljeća Kalifornija je provela bezbrojne woke mjere, ali sada je povučena linija. Zbog toga govorimo da se dogodila kalifornijska pobuna.

  Priča o početku gospodarskog uspjeha Kalifornije je ujedno priča o tvrtki Fairchild Semiconductors. Ova korporacija je prva na svijetu proizvela integrirani krug pa su tamo osnovna znanja stekla prva generacija kompjuterskih dizajnera. Nakon što sticanja nužnih znanja u Fairchildu oni bi davali otkaz i u neposrednoj blizini otvarali svoje kompanije.

  Tako je stvorena Silicijska dolina i moderno bogatstvo Kalifornije. Uživaju u tom bogatstvu elita Kalifornije se po nama malo izgubila i počela voditi pogrešne politike. Prvi od tih po nama pogrešnih politika biva zaboravljanje da se nalaze u SAD-u gdje svaka savezna država određuje svoje poreze i radnička prava.

  U skladu s tim Kalifornija je napisala zakonodavstvo koje daruje za SAD iznimno visoka radna prava. To je red pohvaliti, ali kada ta iznimno visoka radna prava povežemo s iznimno visokim porezima možemo razumjeti današnje kalifornijske probleme.

  Tehnološke korporacije su jednostavno rekle mi to nećemo plaćati i počele masovno bježati iz Kalifornije. One su počele bježati u Teksas koji praktički ne dava nikakva radnička prava i poreze što je stvorilo proračunsku rupu u Kaliforniji.

  Bez obzira na ovaj negativni razvoj događaja ova savezna država je odlučila pod utjecajem Black Life Matter pokreta pokrenuti novu kontroverzu. Riječ je bila o odluci o osnivanju komiteta koji će odrediti isplatu odštete potomcima robova. Činjenica da Kalifornija nije bila nikada robovlasnička država tamošnje zakonodavce nije mučila !?

  Sve u svemu taj komitet je u prosincu 2022 godine zaključio da potomci crnih robova koji su živjeli u Kaliforniji između 1933 i 1977 trebaju dobiti 569 milijardi dolara odštete. Konkretno svaki od njih bi trebao dobiti iz kalifornijskog proračuna 232 200 dolara kao odštetu za rasizam i diskriminaciju. Ta prvobitna odluka biva kasnije nadopunjena pa po završnom izvještaju bi svaki crnac u Kaliforniji mogao dobiti čak 1.2 milijuna dolara.

  Tom procjenom lopta ili preciznije politička bomba biva prebačena u ruke guvernera i parlamenta Kalifornije. Na kraju krajeva samo oni imaju pravo donijeti odluku o isplati i potvrđivanju ili odbijanju zaključka komiteta za reparacije crncima.

  Kalifornijom sada već dugim desetljećima upravljaju guverner iz Demokratske stranke koja istovremeno ima apsolutnu većinu zastupnika. Riječ je o onim istim ljudima koji su osnovali komitet za reparacije čije procjene su ih na kraju šokirale.

  Reagirajući na odluku komiteta guverner Gavin Newsom izjavljuje da je za odštetu potrebno više od novca. To biva prvi signal da vjerojatno neće biti ništa od isplate odštete za robovlasništvo, a drugi je došao iz tamošnjeg parlamenta.

  Kalifornijski senator Steven Bradford je za medije izjavio kako ne postoji mogućnost da kalifornijski parlament izglasa ovu financijsku reparaciju. On u svojoj izjavi priznaje da su se članovi parlamenta Kalifornije iz Demokratske stranke po ovom pitanju pobunili. U skladu s tim vlada Kalifornije nema dovoljno ruku da izglasa isplaćivanje odštete.

  Razloga za protivljenje isplati ima više počevši od pravljenja razlike među građanima po boji kože pa do proračuna. Kalifornija zbog svojih raznih zakona i bijega korporacija iz nje ima proračunski minus od 22.5 milijardi dolara i enormni dug. Kada bi na tu financijsku situaciju dodali i isplatu odštete crncima Kalifornija bi mogla bankrotirati.