Neće biti mučenja stanovnika

Prije desetak dana ministar vanjskih poslova Njemačke Heiko Maas je izašao u javnost s radosnom viješću, ovaj put za razliku od 2008 godine neće biti mučenja u Europskoj uniji. Preciznije govoreći njegove točne riječi su bile: „U krizi mi trebamo pružiti brzu pomoć bez instrumenata za mučenje kao što su trojka i teške mjere štednje” pa ćemo danas u skladu s tim idemo pogledati rezultate tog mučenja Grčke i Grka.

Za početak nužno nam je naglasiti da kao što danas ispadne da su neki očekivali pojavu pandemije korona virusa tako su prije izbijanja financijske krize očekivali njeno izbijanje pa su SAD i Europska unija bili sklopili dogovor da u slučaju kolapsa financijskih institucija njeni vlasnici neće snositi financijske posljedice. Nakon ove napomene nužno je preći sada na Grčku koja je po riječima ministra vanjskih poslova Njemačke Heiko Maas-a bila žrtva instrumenata za mučenje, europskih instrumenata za mučenje.

Nakon realno gledajući bankrota Grčke u svibnju 2010 godine Njemačka je aktivirala prvi plan financijske pomoći navodno Grčkoj, a u stvarnosti vlastitim bankama. Tokom sljedećih 6 godina Grčka će u teoriji dobiti 220 milijardi eura pomoći dok će u realnosti po podacima European School of Management and Technology (ESMT) iz Berlina od te svote 95 % novca ili preciznije 210 milijardi eura završiti u europskim bankama. Rezultat te financijske operacije je bio da Grčka sada više nije dužna bankama i drugim financijskim organizacijama na što ona može proglasiti bankrot nego da je dužna Njemačkoj, Francuskoj i drugim državama.

To je bilo ujedno vrijeme kada tadašnji njemački ministar financija, a današnji predsjednik parlamenta Wolfgang Schauble viče da je smanjivanje državnih dugova protiv europskih zakona dok je Angela Merkel govorila mi to radimo za Grke, ali i za Njemce namjesto da je rekla mi to radimo za naše banke.

Sada kada je njemačka vlada kojom predsjeda ta ista Angela Merkel priznala da je bila riječ o mučenje red bi bio spomenuti što se postiglo s ovim sadizmom u Grčkoj. Prva od mjera štednje se ticala zdravstva pošto se došlo do zaključka da Grčka troši previše na zdravlje svojih stanovnika. Rezultat ovih mjera je bio više nego očit s porastom oboljelih AIDS-a od 32 puta, porastom slučajeva tuberkoloze većim od 100 %, porast broja mrtvorođenih od 21 % povratkom malarije u Grčkoj, smanjenjem troškova bolnica od 26 %, smanjenjem troškova lijekova s 4.37 na 2.88 milijardi eura. Podaci o psihičkim posljedicama ove umjetno stvorene krize u Grčkoj nam danas u doba karantene i zatvaranja radnih mjesta mogu biti posebno zanimljiv pa je red spomenuti porast depresije od 250 % i porast pokušaja samoubojstava od 36 % od strane osoba koje su ostale bez primanja.

To su bile ljudske posljedice, to su bile stvarne ljudske žrtve tog mučenja koje su Grčkoj i Grcima nametnuli Njemačka i Europska unija,a nakon toga su došle i poslovne žrtve. U skladu s pravilima mučenja Grčke ona je bila prisiljena prodati svoju infrastrukturu pa je tako prodala svoju najveću luku Kinezima, aerodrome je prodala Njemcima, luku Solun stranom konzorciju što će se ponoviti i s drugim lukama dok je dio tamošnje plinske infrastrukture prvo prodan Talijanima, a potom će ove godine ostalo biti prodano drugim kompanijama.

Koji je završni rezultat ovog njemačkog, europskog sadizma osim porasta oboljelih osim pljačke državne imovine ? Prije nego što je Europska unija preuzela upravljanje grčkom ekonomijom tamošnji državni dug je iznosio 127 % BDP-a, a nakon što je razgrabljena državna imovina, nakon što su ljudi umrli od „instrumenata za mučenje” državni dug iznosi 183 % BDP-a dok se očekuje da će 2028 godine iznositi 135 % BDP-a, što znači da će čak i tada biti viši nego 2009 godine.

Ti istrumenti za mučenje, ti smrtni slučajevi u Grčkoj, te pljačke državne imovine  ujedno predstavljaju pravu sliku eurozone u koju nas svojim odlukama i izjavama za medije gura HNB.

Pri pisanju ovog teksta korišteni su djelovi knjige „25 godina Europske unije” čiji download možete napraviti ovdje.