Moderna migrantska priča
Giorgia Meloni je 2022. izabrana za premijerku Italije na na prije svega nacionalnoj, antimigrantskog platformi. Rezultat toga je pojačana promigrantska propaganda iz koje nastaje moderna migrantska priča.
Prvi dio te priče je film Io Capitano iz 2023. kojemu se na Venecijanskoj festivalu daje nagrada za najbolji film i potom je od Italije nominiran za Oscara. Film govori o dva ekonomska migranta iz Dakra koji kao ilegalni migranti dolaze u Europu.
On prikazuje njihov „opasni” put kroz Saharu i Libiju. Tamo jedan od glavnih likova postaje kapetan broda koji ih prevozi u Italiju. Film koji prikazuje njihove patnje na tom putu završava kada ih patrolni brod talijanske granične policije zaustavlja. To je kraj filma jer oni više ne upravljaju svojom sudbinom nego njome upravlja Italija.
Taj film imena Il capitano je proglašen daleko najboljim talijanskim filmom 2023 godine. Normalno on je izgubio novac jer promigrantska propaganda ne zanima niti Talijane, niti Europljane, niti Amerikance.
To je bilo tada, a danas se u centru priče nalazi Alaa Faraj koji je 2015. na brodu švercao migrante od kojih je njih 49 umrlo ugušeno. Zbog toga je osuđen na 30 godina robije, ali riječ je o nepravednoj kazni. Ona mora biti nepravedna jer je Faraj nevina žrtva europskog odbijanja da prima ilegalne migrante. Ako je on žrtva složiti ćete se da tada ne smije biti u zatvoru ?
Ova moderna migrantska priča započinje kada brod talijanske granične policije 15.08.2015. u libijskim teritorijalnim vodama zaustavlja brod švercera migranata. Na brodu čiji kapetan je bio Alaa Faraj se nalazi 312 ilegalnih migranata i 49 mrtvaca. Potom talijanska policija ovaj brod s putnicima kao taksi služba prevozi u Italiju gdje gotovo svi dobivaju migrantski status.
Cijelih 6 godina je pod pritiskom moćnih migrantskih lobija talijansko pravosuđe raspravljalo što s posadom broda koja je pobila 49 putnika. Time želimo reći da tek 2021. oni završavaju na sudu i bivaju osuđeni za zločine ubojstva i šverca ilegalnih migranata.
Time priča ne završava jer migrantske organizacije nastavljaju lobiranje. Iz njihove perspektive osobe koje švercaju migrante u Europu su heroji, a ne zločinci tako da su ubojice isto heroji.
Tijekom sljedeće 4 godine ova priča se fokusirala na Libijca Alaa Faraja koji bez obzira što 2015. ima samo 19 godina je bio kapetan broda. U svibnju 2025. viši sud odbija posljednju žalbu na presudu. U svojoj odluci sud govori da je presuda na 30 godina zatvora poštena i da on može tražiti milost samo od predsjednika.
Migrantske organizacije su pozivajući se potom na to dali zahtjev za milost predsjedniku Italije i on ju prihvaća. Time je kazna Alaa Faraja smanjena s 30 na 19 godina zatvora, ali migrantske organizacije nisu zadovoljne. One nisu zadovoljne jer predsjednik nije oslobodio ubojicu niti ga oslobodio krivnje.
Time priča lobiranje, pressing ne završava pa Alaa Faraj 2026. dobiva književnu nagradu Terzani za svoja zatvorska pisma. Najluđe od svega iz knjige ispadnu njegove tvrdnje da on ne traži financijsku odštetu za nepravedni boravak u zatvoru. Ubiti 49 ljudi očito po njemu i migrantskim organizacijama koje upravljaju s PR nije razlog za zatvor nego književnu nagradu.
Za približno 2 mjeseca zatvorenik, švercer migranata i ubojica Alaa Faraj će se napokon oženiti. Njegova žena će tada postati gotovoo 20 godina starija Alessandra Sciurba. Ona je bivša šefica migrantske „nevladine” organizacije i šef kampanje za oslobađanje „nevinog” Faraj.
Priču ćemo završiti još komentarom da je između 2015. i danas takozvani Faraj promjenio ime. U doba šverca migranata i ubojstva zvao se Hamad Abdelkarim,a mi smo u tekstu koristili njegovo novo ime Alaa Faraj.