Mirovni cilj

  Red je upitati se koji je zapadni mirovni cilj u Ukrajini ? Još bolje bi bilo postaviti pitanje da li Zapad uopće zna koji je njegov cilj rata ili se on jednostavno nastavlja nekakvom inercijom koju nitko ne želi zaustaviti.

  Sada nakon gotovo 28 mjeseci red je vratiti se na pitanje ciljeva rata u Ukrajini koji nikako da prestane. Te 2022 godine smo govorili da su ruski minimalistički ciljevi rat aneksija Donbasa i obale Azovskog mora. Tome je potom dodana neutralnost Ukrajine, neulazak u NATO savez.

  Te 2022. smo govorili i da rat iznimno odgovorao zelenim fundamentalistima kako bi progurali zelenu transformaciju jer sada više nema jeftine ruske fosilne energije. Posljedice toga se danas vide u europskoj industriji, ali to je jedna druga priča nevezana s formalnim ciljevima rata.

  Iz Ukrajinske perspektive cilj rata je oslobađanje svog okupiranog teritorija. Sastavni dio tog oslobađanja je i Krim kojeg je Rusija anektirala 2014 godine. Taj cilj rata za razliku od ruskog nema nikakve šanse da se ispuni.

  U određenom smislu je iz vojne perspektive je potpuno nevažno što Ukrajina misli. To govorimo pošto je njena ekonomija uništena i ima proračunski manjak od 38 milijardi dolara. Ukratko ona potpuno ovisi o Zapadu i potpuno bi se urušila bez zapadne financijske i matirjalne pomoći. Drugim riječima ona nije samostalna pri donošenju odluka o ratu i miru.

  Ona ovisi o Zapadu ili ako želite konkretno o SAD i Europskoj uniji koji ju financiraju. Ove godine su se polako u tišini počeli razlikovati stavovi ova dva temelja zapadnog poretka o Ukrajini.

  Službena pozicija Bijele kuće je davanje apsolutne podrške Ukrajini i njenim ciljevima za okončanje rata. Po ovom pitanju savjetnik za Nacionalnu sigurnost SAD-a Jake Sulivan izjavljuje: „Mislim da niti jedan mirovni plan koji pokušava nametnuti Ukrajincima mir koji krši pravila neovisnosti, teritorijalnog integriteta, demokracije i slobode nije održiv”.

  Sulivan također izjavljuje da sankcije Rusiji neće biti ukinute bez blagoslova Ukrajine što znači da će biti „vječite”. Normalno jedan od razloga za vječitost tih sankcija ispadne da bi njihovo ukidanje dovelo do pada cijene plin i nafte u Europi.

  Za razliku od Amerike članice Europske unije ove godine dolaze do zaključka da Ukrajina ne može pobjediti. U skladu s tim počinju dolaziti izjave europskih državnika koje se ne sviđaju Kijevu.

  Normalno najveći publicitet je dobila izjava njemačkog kancelara Scholza da će Ukrajina trebat priznat poraz. On to nije baš tako izjavio nego u stilu da će Ukrajina u mirovnom sporazumu trebati priznati gubitak dijela teritorija. Riječ je o izjavi koju Kijev najoštrije osuđuje, ali…

  Zagovornici Ukrajine će reći da Scholz koji potiče iz financijske industrije ne zna što govori, ali nitko to neće reći za Pavela. Sadašnji predsjednik Češke Petr Pavel potiče iz obavještajne zajednice,a prije stupanja na predsjedničku dužnost je bio predsjedavajući vojnog komiteta NATO saveza.

  Govoreći o ratu i miru on izjavljuje da će Ukrajina morati priznati „privremeni” gubitak dijela teritorija. Ona će to morati priznati jer pobjediti Rusiji, a u procesu izgubiti pola stanovnika Ukrajine ne bi predstavljalo pobjedu.

  Ove europske poruke posljednjih tjedana nam govore da se ipak nešto počele događati u europskim glavama. Ta promjena predstavlja put prema miru s kojim možda nećemo biti zadovoljni, ali…