Međunarodni kazneni sud
Još jedan od bezbrojnih internacionalnih sudova koji se nalazi iznad svakog nacionalnog i internacionalnog zakona je Međunarodni kazneni sud.
Priča o ovom sudu tijekom devedesetih godina dvadesetog stoljeća kada nastaju internacionalni sudovi za bivšu Jugoslaviju i Ruandu. Stvaranjem tih specifičnih sudova se rađa ideja o formiranju stalnog suda za internacionalne zločine.
Vodeći se tom idejom Generalna skupština Ujedinjenih naroda 17.07.1998. glasovanjem 120:7 izglašava formiranje Međunarodnog kaznenog suda. Reći ćete sigurno da je budućnost suda ovim glasovanjem bila osigurana, ali to baš i nije točno. To baš i nije točno pošto su protiv glasovali SAD i Kina !?
U osnovi sud je stvoren kako bi se bavio samo s 3 vrste zločina. Prva vrsta zločina za koje po svom statutu (ustavu) Međunarodni kazneni sud može suditi je zločin genocida. Druga vrsta su zločini protiv civilnog stanovništva (silovanja, ubojstva, aparthejd,…), a treći su ratni zločini. Dvadeset godina nakon donošenja statuta dodan je i četvrti zločin, onaj ratne agresije. Tome možemo dodati i pokušaj dodavanja ekocida kao zločina pod nadležnošću ovog suda, što još nije prihvaćeno.
Specifičnost Međunarodnog kaznenog suda je da on može tužiti i osuditi samo državljane država koje su ga potpisale i ratificirale. Na primjer on ne može suditi zločine počinjene u Jemenu počinjene od Huta ili Saudijske Arabije jer niti Jemen niti Saudijska Arabija nisu njegove potpisnice.
Sveukupno 125 država je ratificiralo pridruživanje Međunarodnom kaznenom sudu pa on vredi za njih i njihove državljane. Vremenski gledajući posljednje države koje ratificiraju ovaj sud su Armenija 2023. i Ukrajina 2024.
Možemo se složiti ili ne da je ideja stvaranja ovog suda bila dobra, humanitarna i slično. Ona je to bila pozivajući se na naše pozitivne emocije za pravdom, a onda ju se zloupotrebilo.
U prvom trenutku nitko u javnosti se nije obazirao na pravni presedan koji 2009. čini Međunarodni kazneni sud. Nitko nije gledao trenutak kada on krši internacionalni sporazum kojim je ustrojen i optužuje državljane država koje nisu njegove potpisnice.
Praktički svi su ignorirali kada Međunarodni kazneni sud 04.03.2009. diže optužnicu protiv predsjednika Sudana Omar al-Bashira. On je dignuo tužbu protiv predsjednika države koja nije ratificirala ovaj sud. Drugim riječima po vlastitim zakonima sud nije imao pravo dignuti optužnicu, ali ju je dignuo.
To je bio slučaj koji su svi ignorirali,a potom skačemo na 17.03.2023. Drugim riječima skačemo na datum kada Sud diže tužbu protiv ruskog predsjednika Putina zbog ruske agresije na Ukrajinu. Riječ je ponovno o protupravnoj tužbi pošto te 2023. niti Rusija niti Ukrajina nisu potpisnice Suda, pa on nema pravno tužiti njihove državljane.
Strogo pravno govoreći u ovom slučaju Međunarodni kazneni sud koristi presedan tužbe protiv Bashira. Pozicija tamošnjih tužitelja i sudaca je ako sudimo predsjednika Sudana, onda možemo i onog Rusije. Zapad je pljeskao na ovu tužbu, kao i onu slično nelegalnu protiv bivšeg predsjednika Filipina koji je 12.03.2025. predan sudu (slika).
Te protupravne tužbe na koje Zapad plješće su uvjerile tužitelje i suce Međunarodnog kaznenog suda da mogu tužiti baš sve koje žele. Tu su se prevarili dizanjem tužbe protiv lidera Izraela i istraživanjem američkih zločina u Afganistanu. Reagirajući na to SAD 04.02.2025. uvodi sankcije za djelatnike Sud koji istražuju SAD, njegove saveznike i Izrael. Američki sudac 19.07.2025. ukida te američke sankcije, ali SAD je već ranije uveo nove.
Što god da mislimo o internacionalnom pravu jedna stvar po ovom pitanju ispadne neupitna. Statut Međunarodnog kaznenog suda jasno govori da one nema pravo tužiti države koje ga nisu ratificirale. Znači on nema pravo tužiti niti Sudan, niti Kinu, niti Indiju, niti Filipine, niti SAD, niti…