Infrastrukturni radovi

  Jedna od zanimljivijih tematika koju se nikada detaljnije ne obrađuje su državni infrastrukturni radovi. Ova tematike se jedino javlja kako bi se kritizirala navodna vladina korupcija, a to nije to.

  U cilju razumjevanja kako funkcionira ovaj biznis u Europskoj uniji prvo pogled bacamo na mladu i poletnu Poljsku. Ona 2008. uz pomoć europskih fondova započinje masovnu izgradnju svoje infrastrukturne mreže. Riječ je o gradnji koja započinje razmišljanjem da su bivše komunističke države koruptivne dok je Zapad moralno pravilan i pošten.

  Na čelu državne agencija koja je davala ugovore o gradnji cesta i željeznica se nalazio neupitno moralni Lech Witecki. Kako ostatak Europske unije tih godina potresa financijska kriza praktički sve najvažnije europske tvrtke se javljaju na poljske natječaje. To znači da se na natječaje javljaju i ugovore dobivaju Strabag (Austrija), Bilfinger (Njemačka), Ferrovial (Španjolska) i drugi.

  Svi oni potom doživljavaju neugodni šok kada im Poljska poručuje: „potpisali ste ugovor o gradnji ceste s završetkom u 2013. za toliko i toliko. Nas ne zanimaju vaši zahtjevi za produženje roka ili povećanje cijene”. Pod pritiskom europskih država Poljska 2014. daje otkaz Witeckom i potom na svoju štetu sklapa anekse ugovora s izvođačima radova.

  Tim načinom Poljska je skužila kako funkcioniraju zapadne europske države i prestala vjerovati u sne o poštenju. Kao primjer toga kako ona stvarno funkcionira po pitanju infrastrukture skačemo u Njemačku.

  Konkretno skačemo u Berlin gdje Njemačka 2006. počinje graditi zračne luke dostojne svog glavnog grada. Gradnja zračne luke je trebala koštati 2 milijarde eura i završiti 31.10.2011. Riječ je o roku koji nije ispoštivan pa je prebačen na 03.06.2012., pa proljeće 2013., pa listopad 2013., pa… Kako se datum pomicao tako je i cijena rasla pa se 2013. govori da će koštati 4.3 milijarde eura.

  Na kraju će gradnja zračne luke Brandenburg koštati više od 7 milijardi eura i biti dovršena tek 2020. Ukratko cijena je porasla 3 i pol puta, a rok gradnje gotovo 3 PUTA. Tome trebamo dodati da se u zračnu luku treba još uložiti navodno 2.3 milijarde eura do 2030. i milijarda gotovo odmah.

  Nakon njemačke priče sada idemo na francusko-britansku. U Velikoj Britaniji francuska državna tvrtka EDF radi novi nuklearni reaktor. Riječ je o reaktoru koji je trebao biti dovršen 2025. s cijenom od 18 milijardi funti. Sada, znači 2024. postaje očito da nuklearni reaktor neće biti izgrađen prije 2031. i da će mu cijena biti minimalno 2 i pol PUTA veća, 48 milijardi funti.

  To su europski primjeri izvršenja infrastukturalnih projekata, a i mi u Hrvatskoj svog konja za trku imamo. Preciznije bi bilo reći da ih imamo puno, ali mi ćemo ovdje navesti prugu Dugo Selo-Križevci. Riječ je o pruzi vrednoj oko 200 milijuna eura koja je trebala biti dovršena 2020. Kako ona nije završena niti 2024. probijeni su svi rokovi što je očito u skladu s sličnim europskim projektima. Ako Hrvatska ne dovrši ovu prugu do 15.02.2027. ona će biti prisiljena vratiti sve europske novce koje je dobila za nju.

  Ukratko kod infrastrukturalnih projekata u Europi države se ne obaziru na potpisane ugovore. Ugovorni rokovi gradnje kao i njena cijena služe jedino za sklapanje dogovora s državom. Nakon toga sve se mijenja na štetu države čime je po nama sve rečeno.