Glasovanje s 16 godina?

Sada već prije gotovo 4 godine Europski parlament je bio izglasao rezoluciju kojom se zatražilo od država članica da omoguće glasovanje na izborima mlađima od 18 godina. Tom rezolucijom ovo pitanje nije bilo niti započeto niti završeno pošto rasprava o ovoj tematici traje praktički već 25 godina.

Osnovno pitanje na koje moramo naći odgovor glasi zašto ? Zašto dio političkih krugova zastupa stajalište da je mladić od 16 godina dovoljno sposoban da glasuje na izborima, ali je nesposoban da vozi automobil ili kupi alkohol. Kada dobijemo odgovor na ovo pitanje onda ćemo automatski dobiti cinični odgovor zašto ga veći broj europskih vladajućih krugova podržava.

Iako se pitanje prava glasa s 16 godina starosti rijetko spominje u domaćoj javnosti gdje ga zagovaraju samo MOST i Živi zid ono je u drugim europskim članicama dobilo značajan publicitet. Vatrene rasprave o ovom pitanju su već vođene u Austriji, Islandu, Luxemburgu, Malti, Velikoj Britaniji i drugim državama s vrlo različitim konačnim rezultatima. Bacajući pogled nekoliko godina unazad otkriti ćemo da se nakon višegodišnjeg zatišja te rasprave obnovljaju 2015 kada se ovo pitanje nametnulo u europskom parlamentu, Luxemburgu i Velikoj Britaniji.

Po ovom pitanju duboko podjeljene političke stranke Luxemburga su odluku o pitanju prava glasa s 16 godina odlučile prepustili glasačima. Na referendumu održanom 2015. godine taj prijedlog je bio katastrofalno poražen pošto je 81 % glasača glasovalo protiv čime je tamošnja rasprava na neko vrijeme završila.

Slično kao u Luxemburgu u Velikoj Britaniji se te iste godine povela diskusija u parlamentu, a tamošnji demokratski nastrojeni premijer David Cameron je bio odlučio održati referendum o ovom pitanju 2017 godine. Za razliku od njega laburisti, liberalni demokrati i drugi su ultimativno zahtjevali da se odlukom parlamenta svim starijima od 16 godina dopusti glasovanje na Brexit referendumu i svim kasnijim izborima. Taj njihov parlamentarni prijedlog je na kraju 08.12.2015. godine porazila vladajuća većina glasujući 303:253 protiv njega. Kasniji pad britanske vlade i današnja politička anarhija u Londonu su rezultirati odustajanjem od tog referenduma.

Nekoliko godina kasnije putem političkog dogovora između parlamentarnih stranaka Malta postaje druga članica EU koja dopušta glasovanje osobama 16 godina starosti dok je praktički istovremeno te 2018 godine opozicija na Islandu (nije član EU) blokirala pokušaj donošenja sličnog zakona.

Jedina članica Europske unije koja već više od desetljeća dopušta glasovanje osobama s 16 godina starosti je Austrija i tamošnje političke analize danas služe svima kao primjer ili opomena. Detaljna analiza razmišljanja mladih Austrijanaca ukazuje na usku povezanost između mladosti i popularnosti Europske unije. Službene analize nam tako ukazuju da 89 % Austrijanaca mlađih od 15 godina podržava EU. Taj postotak podrške EU kod onih starosti između 16 i 18 godina pada na 82 %, a kod onih starosti 19-20 godina na „samo” 76 %. Praktički identični pad popularnosti u odnosu na godine starosti nalazimo kod podrške mladih zajedničkim europskim odlukama. Ako se maknemo iz detaljno analizirane austrijske situacije u onu britansku dolazimo do praktički identičnih rezultata Britanske analize su otkrile sličnu podršku Europskoj uniju među mlađima od 18 godina što je ujedno postao glavni razlog laburista da im pokušaju dodijeti pravo glasa 2015 godine. Kako je to svima u Londonu bilo više nego jasno britanski ministar pravde tokom rasprave o ovom pitanju izjavljuje da Brexit referendum neće biti legitiman, ako bude izgledalo da se promjenama izbornih zakona favorizira jedna strana na referendumu.

Mnogi će danas sigurno pomisliti da europski mladi podržavaju Europsku uniji, multikulturalizam i globalizaciju što na kraju krajeva predstavlju istinu. S druge strane ti isti navodno zaboravljaju da je cilj školskog sustava osim stjecanja znanja i indoktrinacija kojom se djecu educira da vole ono što država smatra poželjnim i potrebnim. Zbog toga slobodno možemo reći kako između današnje školske djece koja voli Europsku uniju i nekadašnje koja je volila Jugoslaviju ili Sovjetski savez nema baš nikakve razlike. Svi su oni bili indoktrinirani da vole ono što se propovjeda u školama, na televiziji i internetu (ranije radiju) dok ne otkriju životnu realnost izvan školskih učionica. S druge strane njihovi roditelji znaju da njihova maloljetna djeca ne znaju ništa o politici, ekonomiji ili društvu tako da se protive njihovom pravu glasu što je dokazano na jedina dva referenduma po ovom pitanju održana u svijetu.

Konkretne političke posljedice tog glasovanja maloljetnih možemo vidjeti danas prije svega u Austriji gdje je za predsjednika bio izabran Van der Bellen iz stranke Zelenih. On je na izborima 2016 godina bio porazio Hofera iz Slobodarske stranke samo zahvaljujući glasovima maloljetnih birača. To je samo jedan konkrentni pokazatelj koji nam bolje od bilo kojeg drugog argumenta dokazuje zašto Europska unija podržava davanje prava glasa srednjoškolskim učenicima.