Francisco Franco

  Španjolski generalisimus Francisco Franco nakon vladavine duge 39 godina umire 20.11.1975. Povodom toga se danas sjećamo ovog diktatora koji stupa na vlast 1936. kombinacijom upornosti i nevjerojatne sreće.

  Francisco Franco se rađa 04.12.1892 u španjolskoj admiralskoj obitelji. Kako nakon američko-španskog rata 1896. Španjolska gubi svoje kolonije i flotu on odlazi u vojnu, a ne pomorsku akademiju. Vojnu školu završava 1910., kada ima 17 godina, a prvo vojno unapređenje dobiva s 19 godina.

  Vrijeme njegovog završetka vojne akademija je ujedno i razdoblje marokanske pobune protiv Španjolske. Ratne prilike daju mogućnost za brzo napredovanje, ali i za poginuti. To znači da s malo više od 20 godina on postaje satnik/kapetan, a u 23 godini je iznimno teško ranjen. Za tu vojnu operaciju u kojoj je teško ranjen dobiva unaprijeđenje u čin bojnika/majora, a nakon 31 rođendana postaje pukovnik. Svoju ratnu karijeru u Maroku Franco završava 03.02.1926. s činom generala. Kako tada nije imao niti 35 godina smatralo ga se najmlađim generalom u Europi i/ili svijetu.

  Po završetku ratu Franco je postavljen za direktora vojne akademije dok se oko njega urušavala Španjolska. Španjolska monarhija je ukinuta 1931., a Franco koji ima negativno razmišljanje o republici odlučno odbija sudjelovati 1932. u vojnom puču protiv nje.

  Na izborima 1933. pobjedu ostvaruju nacionalističke stranke koje mladog i popularnog Franca stavljaju na najviše vojne pozicije. Potom na izborima održanim 16.02.1936. pobjedu ostvaruje socijalističko-komunistička koalicija koja živi u strahu od mladog generala. Zbog toga ga šalju što je to dalje moguće, na poziciju glavnog vojnog zapovjednika Kanarskih otoka.

  Francisco Franco je to znao, ali ostaje lojalan ako ne vladi onda Španjolskoj. To ujedno znači da je nakon sastanka vojnih časnika održanog 17.06.1936. o pokretanju puča obavjestio španjolsku vladu navodeći da može zaustaviti nezadovoljstvo časnika. Ona na njegovu poruku službeno nije odgovorila dok je Franco zaključio da je neslužbeno odgovorila atentatom na njega 14.07.1936.

  Nakon atentata Franco je poletio u Španjolski Maroko i započeo vojnu pobunu protiv vlade. Time započinje španjolski građanski rat koji će trajati 3 godine. Na početku rata Franco se nalazio tek na 5 mjestu među vođama pobune. Glavni zapovjednici pokušaja vojnog puča koji postaje oružana pobuna su bili general Sanjurjo, general Mola, general Goded i osnivač fašističke falange Primo de Rivera.

  Vrhovni vojni zapovjednika pobunjenika će 20.07.1936. poginuti u glupoj zrakoplovnoj nesreći, a vlada će pogubiti Godeda (12.08.1936.) i Primo de Riveru 20.11.1936. Nakon tih smrti general Mola postaje neka vrsta premijera pobunjenika, a Franco vrhovni vojni zapovjednik.

  Sljedeće godine Mola gine u zrakoplovnoj nesreći (03.06.1937.),a Francisco Franco postaje apsolutni vođa pobunjeničkih, nacionalističkih vojnika. Nužno je ovdje naglasiti i da prije svoje smrti general Mola naređuje masovna pogubljenja republikanaca jer su oni pogubili njegovog nevinog brata.

  Tijekom građanskog rata Nacionalisti uživaju vojnu podršku Italije i Njemačke, a Republikanci Sovjetskog saveza. Rat završava nakon što Nacionalisti 26.03.1939. započinju opću ofenzivu koja 6 dana kasnije završava potpunim porazom Republikanaca. Oko broja poginulih u ratu i pogubljenih civila sada već pola stoljeća traju svađe. Dovoljno ispadne reći da je minimalno 100 000 ljudi pogubljeno od strane nacionalista i komunista.

  Iako Franco stupa na vlast uz pomoć Hitlera tijekom Drugog svjetskog rata se u osnovi drži neutralnosti. Svojim fanatičnijim sljedbenicima on omogućava da se bore na strani Hitlera protiv SSSR pa stoga osniva Plavu diviziju.

  Saveznici su bili zahvalni za neutralnost Španjolske tako da 1944. Velika Britanija izjavljuje da će nakon rata nastaviti surađivati s tamošnjom diktaturom. Par godina potom Franco proglašava Španjolsku kraljevstvom (26.07.1947.) , a sebe doživotnim regentom kraljevstva bez kralja. Sigurni smo da mu je prvobitni uzor bio Horthijev režim u Kraljevini Mađarskoj bez kralja.

  Oko pitanja da li je Francov režim bio fašistički se lome koplja još iz doba njegove vladavine. U osnovi Franco nije bio fašist nego ultrakonzervativni političar kojemu se često lijepi fašistička oznaka. Jednostavno riječ je bila o ekstremno desnom jednopartijskom sustavu koji se okrutno obračunavao s protivnicima.

  Gledajući iz političke perspektive povijest Francove Španjolske se dijeli na dva razdoblja. Prvo je ono između 1939. i 1959. kada najviše dužnosti u vladi vrše ideološki podobne osobe i ono nakon njega kada glavne dužnosti preuzimaju stručnjaci. To u poratnom razdoblju nije imalo neki veći utjecaj na gospodarski rast. Time želimo reći da je gospodarski rat između 1951. i 1974. iznosio 5.3% godišnje i bio najviši u povijesti Španjolske.

  Posljednje Francove godine obilježava borba za vlast, nasljednika. Ubojstvo admirala Blanca 20.12.1973. na kraju omogućava Juanu Carlosu da preuzme apsolutnu vlast i pokrene demokratizaciju. Diktator, generalisimus Franco umire 20.11.1975.,a njegova posljednja poruka javnosti glasi:

„Tražim oprost od svih mojih neprijatelja. Isto tako tražim oprost od onih koji su se prograsili mojim neprijateljima iako ih takvim nisam smatrao”.