Europski humanizam
Izbijanje revolucija i pučeva u arapskim državama 2011 je bilo popraćeno s humanizmom eurokrata,a slično se događa i danas nakon Bejrutske eksplozije moldavskog broda koji je nekada bio u vlasništvu ciparske kompanije. Taj “humanizam” eurokrata netko na kraju treba platiti, a to nisu oni nego smo to mi.
2011 godine u Tunisu je izbila revolucija tokom koje je svrgnut tamošnji predsjednik, diktator. Politički gledajući svrgavanje diktatora je pozitivno, ali s druge strane gospodarski gledajući ono nije imalo nikakvog smisla. Između 1970 i 1990 godine broj stanovnika Tunisa se bio poveća za 60 % i stoga nije bilo moguće napisati niti jedan gospodarski model na osnovu kojeg bi se bio otvorio dovoljan broj radnih mjesta. Nezadovoljstvo niskim plaćama i velikim broj nezaposlenih na kraju rezultira revolucijom koja 15.01.2011 godine dovodi do obaranja Ben Ali-ja.
Ta revolucija nije riješila niti jedan problem Tunisa niti ga je mogla rješiti jer jednostavno radnih mjesta za toliko mladih nije bilo, ali novostvoreni politički sistem se uspio održati. Nakon što su Islamisti izgubili poziciju i predsjednik i premijera početkom 2015 godine oni su izvršili 2 teroristička napada na turiste pri čemu je ubijeno više od 50 građana Europskih država.
Kako 14 % BDP-a Tunisa otpada na turizam koji je te 2015 godine jednostavno prestao postojati eurokrati su postali humani pa odlučili pomoći ovoj državi. U skladu s ranijim ugovorima Tunis je mogao bescarinski uvesti u Europsku uniju 56.700 tona maslinovog ulja pa je sada u skladu s humanitarnom politikom EU ta kvota povećana na 91.700 tona. Italija je tu i kasnije slične odluke protestirala jer su one štetne za njene proizvođače maslinovog ulja, ali ti protesti su bili odbijeni. Po riječima Federice Mogherini ministrice vanjskih poslova Europske unije “Ova odluka će imati minimalne posljedice po Talijansku i Europsku ekonomiju. Podrška demokraciji u Tunisu u ovom teškom trenutku je u interesu Europske unije i Italije”.
Da ta odluka će, je imala minimalne posljedice po makroekonomiju država, ali za angažirane u maslinarskom sektoru ona je imala vrlo jasne efekte pošto Tunis spada među 5 najvećih proizvođača maslinova ulja na svijetu. Službeno danas Europska unija bez poreza uvozi samo 56.700 tona maslinova ulja, ali taj podatak predstavlja Fake news. U stvarnosti kompanije iz EU članica mogu praktički neograničeno bescarinski uvesti ulje iz Tunisa i onda ga pod svojim imenom izvesti izvan EU. Kada uzmemo ovo u obzir onda nam postaje jasan puni efekat dogovora “humanitarno” nastrojenih eurokrata i Tunisa.
Sada nakon eksplozije u već ranije bankrotiranom Libanonu humanitarno nastrojena Europska unija je najavila pomoć. Ta pomoć će se temeljiti na verziji pomoći koju prima Tunis jer po riječima predsjednice Europske komisije “mi smo spremni da pomognemo Libanonu u ovom teškom vremenu posebno s olakšanim trgovinskim i carinskim sistemom“. Pitanje svih pitanja danas glasi koji sektor domaće i europske ekonomije će platiti iz svog džepa ovu “humanitarnu” pomoć Libanonu ??
Te eurokrate koje provode ove “humanitarne” politike bi Huntigton koji je volio stihove:”Tu diše čovjek s dušom toliko mrtvom, da nikada nije rekao, ovo je moja, moja rodna zemlja” nazvao ljudima bez duše. U stvarnosti oni su zagovornici ideologije utilitarizma kojoj je proklamirani cilj maksimaliziranje opće sreće. U skladu s tom ideologijom važnije je na primjer 10 tisuća građana Tunisa od 5 tisuća građana Europske unije pošto je riječ o većem broju građana. Činjenica da je riječ o građanima njihovih država za eurokrate, za utilitariste nema nikakve veze.