Anno Domini

  Danas je posljednji dan anno domini 2024 ili ako želite po hrvatski 2024 godine poslije Krista. U Jugoslaviji su nas učili da ne koristimo pojmove prije i poslije Krista nego stare i nove ere, a tako elita već četvrt stoljeća uči Zapad.

  Jedan od najvećih problema s kojim su se suočavali povjesničari je uvijek bio naći točan kalendarski datum nekog događaja. To je problem pošto su se do kasnog IV stoljeća prije Krista datumi vodili prema vladavini nekog vladara. Konkretan primjer bi bio da se u faraonskom Egiptu naša 1268 godina pr.Kr. vodila kao 10 godina Ramzesa II. U Rimu su se godine vodile prema konzulima pa je na primjer naša 201 godina pr.Kr. bila godina konzula Lentulusa i Paetusa.

  Do promjene dolazi kada država Seleuka počinje voditi kalendar od svog nastajanja, a ne više po kraljevima. Kako Seleuk postaje kralj 311 godine pr.Kr. to je prva godina seleukidske ere (SE). To znači da je Aleksandar Veliki umro 12 godine pr.SE.,a Makabejci oslobađaju Jeruzalem 148 godine SE. Oko doba Isusa ne postoji država Seleuka pa se počeo namjesto pojma seleukidska era počeo koristiti pojam grčka era.

  Pod utjecajem te grčke ere Kršćani Aleksandrije stvaraju Dioklecijanovu eru poznatiju kao eru mučenika. Riječ je o eri koja započinje Dioklecijanovim osvajanjem vlasti 20.11.284. što je prvi dan Dioklecijanove ere.

  Iz te ere potom u VI stoljeću nastaje Anno Domini. Riječ je o eri koja započinje Isusovim rođenjem pa je po njoj sada posljednji dan 2024. našeg Gospodina Isusa Krista. Riječ je znači o kršćanskom kalendaru kojeg iz praktičnosti preuzimaju i muslimani samo s drugom početnom godinom. Prva godina muslimanskog kalendara je 622. Anno Domini pošto su se tada Muhamed i njegovi vjernici preselili u Medinu.

  Europa potom do XX stoljeća datume redovno piše kao Anno Domini ili Kršćanske ere ili godini Isusa Krista. Do promjene dolazi formiranje komunističkih, ateističkih režima u XX stoljeću koji počinju koristiti pojmove nova i stara era namjesto prije i poslije Krista. Raspad tih režima 1991. nije doveo do nestanka ateističkih pojmova nego njihovog širenja na Zapad.

  Primjer toga nam dolazi 1999. kada britanski državni medijski regulator savjetuje medijima da prestanu koristiti Anno Domini, Kršćanska era i slične termine. On to savjetuje pošto jer se u dobu raznolikosti trebaju poštivati i pripadnici drugih vjera koji žive u Velikoj Britaniji. Medijsko korištenje pojmova Kršćanska era i slično za njih može biti uvredljivo pa se treba koristiti pojam nova era.

  Zbog tih državnih smjernica edukacione ustanove anglosaksonskih država su počele prisiljavati učenike da koriste pojam nova era. Oni ih nisu prisiljavali da ih koriste nego su učitelji govorili da AD označava nakon smrti (After Death),a ne Anno Domini. Što mislite da li su nakon takvih predavanja učenici govorili AD ili CE (Common era-nove ere) ?

  U osnovi liberale i multikulturaliste kojima je prije svega cilj brisanje Isusa iz upotrebe trebamo žaliti. Trebamo ih žaliti pošto su ograničeni jer žele i dalje koristiti isti kalendar, ali istovremeno upotrebljavati sekularno ime. Oni misle da su muslimani, hindusi i drugi u čije navodno ime ukidaju spominjanje Isusa ili Boga glupi,a u stvarnosti to su oni.

  Puno veći potencijal u stvarnosti ima moderni znanstveni kalendar kojemu je prva godina 1950. poslije Krista. Riječ je o kalendaru imena prije sadašnjosti (before Present) koji se temelji na razdoblju prije masivnog testiranja nuklearnog oružja. Govorimo o kalendaru kojeg koriste arheolozi kod datiranja prastarih objekata kako bi se izbjeglo spominjanje prije Krista.

  Kada bi se stvarno kretali prema sekularnosti ova era bi „pobjedila”, ali kako se krećemo prema religioznosti za to nema šanse. Sve u svemu Anno Domini, poslije Krista i slična datiranja su još uvijek živa i zdrava bez obzira na pritiske zapadnih multikulturalnih režima.