Kraj izvoza sirovina
Prije 6 godina smo govorili da je Australija moderna kolonija pošto živi od izvoza sirovina, a uvozi industrijske proizvode. To doba sada završava jer kraj izvoza sirovina nastupa sudskom odlukom u ekološkom slučaju.
Ono o čemu se malo govori bi bilo da je Australija jedan od najvećih izvoznika sirovina u svijetu. Konkretno ona je 4 najveći svjetski proizvođač urana, potom je drugi najveći izvoznik ugljena i ujedno je treća po svjetskim rezervama, a onda dolazi s sve ostalo. Među to sve ostalo spadaju željezna rudača, plin, zlato, bakar.…
U osnovi Australci dobro žive zbog svojih rudnih bogatstava,a dobar život omogućava „čudne ideje” kojima je cilj uništiti to blagostanje. Riječ je o činjenici koju jako dobro znamo u Europi i SAD, a niti Australija nije imuna na to.
Time želimo reći da ona provodi politiku otvorenih granica pa prima 500.000 – 700.000 legalnih migranata godišnje. Potom autohtonim stanovnicima Australije želi dati specijalna prava, što građani na referendumu odbijaju. Normalno sastavni dio tog multikulturalnog paketa je jaki ekološki aktivistički pokret.
Svijet je čuo za tamošnji ekološki pokret kada je on uz podršku financijera tužio Australiju. On ju je tužio 2017. da krši ljudska prava stanovnika Torres otočja jer se država ne bori protiv klimatskih promjena. Riječ je o tužbi koja završava pred Ujedinjenim narodima koji 23.09.2022. presuđuju da Australija krši ljudska prava otočana.
S tom podrškom ove organizacije oni se vraćaju na australske sudove samo da bi ih oni odbili. U svojoj presudi Federalni sud Australije 15.07.2025. prihvaća argumente tužitelja da Australija ne čini dovoljno za spriječiti klimatske promjene. Bez obzira na to sud presuđuje u korist vlade navodeći da se on nema pravo uplitati u vladinu politiku.
Poraženi aktivisti su normalno dignuli tužbu na tu presudu i o njoj se trenutačno razmatra. Kada će ona biti rješena još nitko ne zna.
Istovremeno s tim slučajem dobro financirani aktivisti pokreću i drugi protiv ugljenokopa s puno većim nuspojavama. Tamošnja korporacija 2022. dobija pravo na povećanje kapaciteta svog ugljenokopa na 21 milijuna tona godišnje. Na tu odluku aktivisti odmah ulažu žalbu. Od tada pa sve do 07.10.2026. to povećavanja kapaciteta aktivisti blokiraju bezbrojnim tužbama.
Taj sudski slučaj završava njihovom pobjedom i zabranom proširenja ugljenokopa. Osim toga sudski epilog postaje zabrana svih novih ugljenokopa, plinskih i naftnih polja, zabrana izvoza sirovina.
Australski sud je presudio 3:2 da je dozvola za ugljenokop izdana protuzakonito pa se poništava. On je poništava jer državna komisija koja izdaje dozvolu nije uzela u obzir klimatske posljedice spaljivanja ugljena u državama koje ga iz Australije uvoze.
Aktivisti su pozdravili sudsku odluku navodeći: „mi ne možemo kopati ugljen, slati ga u druge države, gledati kako potiče klimatske promjene i praviti se da to nije vezano s nama”.
Riječ je o sudskoj odluci koja ima puno veće posljedice od jednog ugljenokopa. Ona ima posljedice za sve njih kao i australski izvoz plina. Tko zna možda će ju koristiti i protiv izvoza željezne rudače ili urana ??
Naša poanta bi bila da Australija njome polako, ali sigurno prestaje biti izvoznik sirovina.