Francuske nove demonstracije
Nakon godina relativnog mira Francusku ponovno potresaju demonstracije. Te Francuske nove demonstracije se naziva edukacionima, ali one su puno toga, ali to nikako nisu.
O današnjoj situaciji u Francuskoj najbolje nam govori činjenica da je 2024. imala čak 4 premijera. Zbog toga se ako ništa drugo treba čestitati sadašnjem premijeru Sebastienu Lecornu koji preživljava duže od godine dana u svojoj fotelji. To dokazuje da je on politički spretan bez obzira na to što je tek ove godine proslavio četrdeseti rođendan.
Francuska se sada već više godina nalazi u krizi, a očekivanje je da će Lecornu preživjeti do izbora 2027. To se očekivalo, a onda su izbile velike „edukacione” demonstracije. Formalno govoreći demonstracije izbijaju u srednjim školama i fakultetima zbog nedostatka profesora, stanja školskih zgrada i punih učionica. Riječ je među ostalim o nasilnim demonstracijama tijekom kojih je do 02.10.2026. ranjeno 65 školskih djelatnika,a više stotina škola je pretrpjelo veliku štetu.
Ono što se ne govori o tim demonstracijama je gdje one nastaju i tko ih u stvarnosti organizira. Mediji nam govore o sukobima učenika s policijom, o nedovoljnom financiranju obrazovanja, o… Ponekad čak na prave grešku i citiraju pogrešnu osobu kao na primjer nastavnicu koja govori: „…uzimajući u obzir politički i geopolitički kontekst…”
Važna činjenica koju vrlo rijetko spominju je da ove demonstracije počinju u pariškom kvartu Saint Denis. Riječ je o zloglasnom kvartu kojega se odavno smatra nogo zonom u Parizu. Drugim riječima govorimo o zloglasnoj muslimanskoj zoni u kojoj de facto ne vrijedi francuski zakoni. Riječ je o državi unutar države.
Tamo demonstracije počinju zbog navodno nedovoljnog investiranja u francusku edukaciju. Govorimo navodno jer 4.6% ukupnog francuskog bruto domaćeg proizvoda (BDP) odlazi na edukaciju. Njemačka s druge strane na edukaciju troši 3.7% BDPa, a Italija „samo” 3.5%. Znači problem ne može biti u nedovoljnom financiranju edukacije !?
Iz toga imamo početne zaključke. Prvi bi bio da demonstracije započinju u kvartu poznatom po demonstracijama, paljenju automobila, krađama i slično i da im razlozi ne drže vodu.
Bez obzira oni se šire, uspjevaju prije svega zbog podrške francuskog ljevičarskog predsjedničkog kandidata i njegove izborne mašinerije. Njegova radikalno lijeva stranka aktivno podržava ove demonstracije što i sam Jean-Luc Melenchon potvrđuje. U svom govoru 01.10.2026. on najavljuje daljnju podršku demonstrantima, ali ih upozorava da ne vrše nasilne akcije. On jako dobro zna koliku mu političku štetu na izborima nanose slike i snimke spaljenih škola…
Francuska obavještajna služba istovremeno javlja da iza demonstracija stoji Melenchonova stranka La France Insoumise. Tome ćemo dodati i riječi ministra policija koji priča da im niti nije jasno da li se među uhićenima nalaze studenti ili…
Zagovornici demonstranata govore da učenici i studenti imaju pravo demonstrirati. Tome dodaju da oni nisu nasilnici nego žrtve policijskog nasilja. Njihovi protivnici ukazuju da su „školski” demonstranti palili škole i napadali vatrogasce koji dolaze gasiti požar.
U određenom smislu ljevičar Jean-Luc Melenchon je žrtva ovih demonstracija. Nakon njihovog izbijanja u muslimanskoj nogo zoni on ih je prisiljen podržavati jer na izborima 69% muslimana glasuje za njega. Tom podrškom demonstracijama on zbog paljenja škola i nasilnih napada gubi ostalo biračkog tijelo samo 6 mjeseci prije izbora.
Na taj način on ne može postati izabrani predsjednik Francuske i to sigurno zna.