SAD protiv kaznenog suda
Međunarodni kazneni sud je samoinicijativno proširio svoje ovlasti što je dovelo do američkog napada na njega. Procedura SAD protiv kaznenog suda se u osnovi temelji na činjenici da on sada može tužiti Amerikance.
Priča o ovom sudu tijekom devedesetih godina dvadesetog stoljeća kada nastaju internacionalni sudovi za bivšu Jugoslaviju i Ruandu. Stvaranjem tih specifičnih sudova se rađa ideja o formiranju stalnog suda za internacionalne zločine.
Vodeći se tom idejom Generalna skupština Ujedinjenih naroda 17.07.1998. glasovanjem 120:7 izglašava formiranje Međunarodnog kaznenog suda. Reći ćete sigurno da je budućnost suda ovim glasovanjem bila osigurana, ali to baš i nije točno. To baš i nije točno pošto su protiv glasovali SAD i Kina !?
U osnovi sud je stvoren kako se bavio s samo 3 vrste zločina. Prva vrsta zločina za koje po svom statutu (ustavu) Međunarodni kazneni sud može suditi je zločin genocida. Druga vrsta su zločini protiv civilnog stanovništva (silovanja, ubojstva, aparthejd,…), a treći su ratni zločini. Dvadeset godina nakon donošenja statuta dodan je i četvrti zločin, onaj ratne agresije. Tome možemo dodati i pokušaj dodavanja ekocida kao zločina pod nadležnošću ovog suda, što još nije prihvaćeno.
Specifičnost Međunarodnog kaznenog suda je da on može tužiti i osuditi samo državljane država koje su ga potpisale i ratificirale. Na primjer on ne može suditi zločine počinjene u Jemenu od strane Huta ili Saudijske Arabije jer niti Jemen niti Saudijska Arabija nisu njegove potpisnice.
Tako je napisano u trenutku osnivanja, a onda počinje povećavati svoje ovlasti. To se događa kada Međunarodni kazneni sud 04.03.2009. diže optužnicu protiv predsjednika Sudana Omar al-Bashira. Riječ je bila o tužbi protiv predsjednika države koja nije potpisnica ovog suda za zločine učinjene na svom teritoriju. Znači Sud nije imao zakonske ovlasti dignuti tužbu, ali ju uz pljeskanje Zapada diže.
To je bio slučaj koji su svi ignorirali,a potom skačemo na 17.03.2023. Drugim riječima skačemo na datum kada Sud diže tužbu protiv ruskog predsjednika Putina zbog otmice djece u Ukrajinu. Riječ je ponovno o protupravnoj tužbi pošto te 2023. niti Rusija niti Ukrajina nisu potpisnice Suda, pa on nema pravo tužiti njihove državljane. Nužno je ovdje još navesti da Ukrajina postaje članica ovog suda tek 01.01.2025. pa se tek za zločine počinjene nakon ovog datuma mogu pokrenuti slučajevi.
To su stvarni slučajevi koji stoje iz američkog protivljenja,a ne onaj Rodriga Dutertea ili nekog četvrtog. SAD ili preciznije američki ministar vanjskih poslova Rubio 14.07.2026. navodi konkretne razloge protivljenja ovom sudu. On u svojoj objavi navodi:
„Međunarodni kazneni sud tvrdi da ima ovlasti za dizanje tužbi protiv: američkih vojnika, graničara, policajaca, izabranih političara. On tvrdi da ima ovlasti uhititi ih, suditi ih od strane sudaca koji dolaze od Bog zna kuda i osuditi ih iako mi nikada nismo podržali osnivanje ovog suda.”
Potom Rubio dalje navodi kako se obje američke stranke protive ovom sudu i kako je on pretio uhićenjem 12 izabranih članova Kongresa jer mu se oni protive. Iz tih i drugih razloga namjera SAD-a je ukinuti Međunarodni kazneni sud.
U skladu s tom namjerom SAD 19.08.2026. uvodi sankcije predsjednici Međunarodnog kaznenog suda što ovaj najoštrije osuđuje. Možete podržavati taj sud ili ne, ali jedna činjenica se ne mjenja. On tuži šefove država koje nisu njegove potpisnice za stvarne ili ne zločine počinje na teritoriju države koja isto nisu potpisnice. Riječ je o neupitno protupravnim postupcima.