Curzonova linija
Ministar vanjskih poslova Velike Britanije Lord Curzon 11.07.1920. šalje telegram Sovjetskoj Rusiji koju ne priznaje o njenim zapadnim granicama. Ona će ga odbiti, ali ipak kasnije Curzonova linija postaje granica SSSR i Poljske.
Nakon što boljševički režim preživljava 1919. svima postaje očito da će on postojati i u budućnosti. Da ruski građanski rat još nije završio, ali Lenjin vlada srcem nekadašnjeg Ruskog carstva pa ima brojčanu prednost koju nije moguće poraziti. Razloga za poraz bjelogardejaca koju su imali najveće zlatne rezerve na svijetu ima bezbroj počevši od odbijanja neovisnosti Finske, ali ćemo o tome drugi put.
Istovremeno na zapadu Poljska nakon više od 120 godina austrijsko-njemačko-ruske okupacije postaje neovisna. Cilj te novoosnovane Poljske republika postaje formiranje Velike Poljske koja se prostire od Skandinavskog do Crnog mora. Tijekom 1919. Poljska ujedno nudi Velikoj Britaniji ukidanje boljševizma,a za to od nje traži samo financiranje poljske vojske.
London odbija tu ponudu Varšave pa ova u stvarnosti kreće u osnivanje Velike Poljske. Riječ je bila o uspješnom procesu pa pored ostalog 08.08.1919. osvaja Minsk. Poljski parlament ubrzo donosi rezoluciju po kojoj sva osvojena područja postaju sastavni dio Poljske. U pripremi za novu ofenzivu 21.04.1920. Kijev i Varšava potpisuju vojni savez. Njegovu zanimljivost predstavlja da je prošle godine Poljska vojno porazila Ukrajinu pa je riječ o savezu u stilu daj što daš.
Ubrzo po tom potpisivanju Poljska 25.04.1920. započinje ofenzivu kojom će nakratko osvojiti napaćeni Kijev. Govorimo napaćeni jer će između 1917. i 1921. čak 17 puta biti osvojen od nečije vojske.
Crvena armija koja je do početka 1920. porazila bjelogardijce s druge strane počinje 14.05.1920. svoju glavnu ofenzivu u smjeru Minska. Pod udarcima brojčano nadmoćnije Crvene armije linija fronte se odmah raspala pa Poljaci već 12.06.1920. bez borbe napuštaju Kijev povlačeći se prema pravoj Poljskoj.
Ta brza pobjeda izaziva pitanje u Moskvi gdje zaustaviti ofenzivu Crvene Armije. Ministar armije Trocki, šef KGBa Dzeržinski i Staljin su bili protiv osvajanja Varšave. Ipak Lenjin se uspio nametnuti s svojim „planom” prvo ćemo zauzeti Varšavu, potom Prag, Beč i Rim ???
Istovremeno London i Pariz s zabrinutošću sve promatraju. Pariz je pomagao Varšave, ali je bio užasnut njenim velikim osvajanjima 1920. Sada nakon vojnih poraza Velika Britanije intervenira pa 11.07.1920. šalje Curzonovu notu koju Poljska podržava Sovjetskoj Rusiji. U noti se traži da se granica između ove dvije države povuče po nacionalnoj pripadnosti (Curzonova linija) i da bjelogardejci dobiju utočište na Krimu. Nužno je ovdje naglasiti da Poljska vlada nije priznala tu graničnu liniju, ali ju na zahtjev Londona uzima kao osnovu za pregovore.
Po dobivanju ove note Lenjin je „eksplodirao”. Govoreći o Krimu on viče da ga Velika Britanija želi anektirati, a po pitanju Poljske 12.07.1920. naređuje ubrzavanje ofenzive protiv Poljske. Četri dana kasnije sastaje se Centralni komitet koji glasuje protiv prijedloga Trockog za mir i naređuje ubrzavanje ofenzive. Ubrzo iznenađeni general Tuhačevski dobiva naređenje da najkasnije 12.08.1920. osvoji Varšavu.
Nakon odbijanja Lenjina da prihvati mir na Curzonovoj liniji ovaj 02.08.1920. ponovno šalje dopis i prijeti vojnom intervencijom, ako se ne zaustavi Crvena armija. Bez obzira na to ona se ne zaustavlja nego ubrzava napredovanje potpuno ignorirajući logistiku.
To rezultira strateškim pogreškama pa je Crvena armija poražena u bitki za Lviv 06.08.1920., nakon čega „mirno” sjedi na južnom frontu. S jedne strane joj Lenjin naređuje da zauzme Krim, a vojno zapovjedništvo da zauzme Lviv. Staljin koji zapovjeda južnim frontom sanja o Lvivu, ali se ne pomiče s mjesta i ubrzo podnosi ostavku
Na sjeveru s druge strane Tuhačevski koji zapovjeda sjevernom armijom odbija direktno napasti Varšavu. On je odlučuje prvo zaokružiti u obruč pa ga onda napasti iako za to nema vojnika. Rezultat toga postaje 150 KILOMETARA duboka rupa u liniji fronte Crvene armije. Kada ju poljski maršal Pilsudski otkriva on misli da je riječ o briljantnoj komunističkoj klopki, a potom otkriva da je idiotizam.
On stoga 16.08.1920. započinje svoju protuofenziju u kojoj nanosi katastrofalni poraz Crvenoj armiji koji postaje poznat kao Čudo na Vistuli. Lenjin svjestan katastrofe koja se dogodila i nužnosti napuštanja teritorija Poljske 19.08.1920. naređuje pokolj kulaka i plemića na okupiranom području.
Nakon toga poraza Sovjetska Rusija postaje prisiljena na proljeće 1921. potpisati mir s Poljskom kojim se granica pomiče 250 kilometara istočno od Curzonove linije. Osim tog osvojenog teritorija Poljska 1920. anektira i glavni grad neovisne Litve.
Time priča o Curzonovoj liniji ne završava pošto nakon Drugog svjetskog rata ona postaje granica Poljske i SSSRa.