Veliki Azerbejdžan
Dok su ideje Velike Hrvatske, Velike Srbije, Velike Mađarske postale prošlost, a one Velike Rumunjske i Velike Albanije potencijalna mirna mogućnost ideja Veliki Azerbejdžan je državni genocidni projekt.
Sam Azerbejdžan i njegovi intelektualci nikada ne govore Veliki Azerbejdžan. Oni preferiraju govoriti o Cijelim Azerbejdžanu dok vlada i njega izbjegava. Ona preferira koristiti pojam koji sadašnji državni teritorij predstavlja kao Istočni Azerbejdžan. Zapadni predstavlja s druge strane cijelo državno područje Armenije, a južni dobar dio zapadnog Irana.
Trenutačno aktivni državni plan Bakua je okupacija i aneksija Armenije koju se naziva Zapadni Azerbejdžan. Sastavni dio tog programa je i uništenje Armenaca. To 20.12.2022. otvoreno govori nasljedni predsjednik Ilham Alijev:
„…Zapadni Azerbejdžan je naša povjesna zemlja što utvrđuju bezbrojni povjesni dokumenti, povjesne karte i sama povijest. Na žalost kao što su Armenci učinili u Karabakhu tako su učinili i u Armeniji uništavajući sve povjesne i vjerske spomenike Zapadnog Azerbejdžana. Htjeli su uništiti povjesno nasljeđe Azera, ali u tome nisu uspjeli. Oni nisu uspjeli jer postoji povijest, postoje dokumenti, postoje karte. Karta koja se prikazuje u ovoj zgradi u Bakuu s početka 20 stoljeća još jednom pokazuje da je Zapadni Azerbejdžan povjesna zemlja Azera”…
Na internacionalnom sastanku zajednice Turskih naroda on slično govori:
„U svijetu živi 50 milijuna Azera, a samo njih 10 milijuna u Azerbejdžanu… …Armenija je uništila naše kulturno nasljeđe, džamije, povjesna mjesta na svom današnjem teritoriju – Zapadnom Azerbejdžanu…”
U skladu s tom državnom politikom režim Alijeva provodi 2024. edukacionu reformu. Cilj reforme je naučiti djecu da je Armenija u stvarnosti dio Azerbejdžana koji su komunisti ukrali. Konkretno se u udžbeniku za 5 razrede govori da je SSSR između 1948. i 1953. deportirao lojalne Azere i na njihovo mjesto naselio Armence.
Slične izmjene doživljavaju i udžbenici za druge razrede pa se u onome za 8 razred na primjer navodi da kršćanski Armenci do 1441. nisu uopće živjeli u Erevanu. Činjenicu da je Armenija 301. postala prva kršćanska država na svijetu oni u svojim školama neće nikada naučiti. Isto tako očito neće naučiti da Armenci imaju nekoliko tisuća godina stariju povijest od Azera.
Kada se pita predstavnike vlade i parlamenta Azerbejdžana zašto tek od 2022. tako nešto otvoreno govore oni odgovaraju: „Prvo smo trebali riješiti problem Nagorno Karabakha”.
Europska unija je upoznata s željama agresora da izvrši novi genocid ili ako ništa drugo etničko čišćenje Armenaca. Povodom toga je Europski parlament 2023. izglasovao rezoluciju kojom izražava zabrinutost zbog izjava državnih dužnosnika Azerbejdžana kojim tvrde da je Armenija povjesna zemlja Azera.
Potom 2024. Europski parlament ponovno osuđuje Azerbejdžan, ali bez ikakvih posljedica. U realnosti nitko ne očekuje da će Europska unija išta poduzeti jer ona želi plin i naftu iz Azerbejdžana.
Dok tako Azerski dužnosnici govore o Armeniji o Iranu, o Južnom Azerbejdžanu oni svjesni posljedica šute. Oni šute, ali Teheran zna za te planove pa je najaktivniji saveznik Armenije. Zbog toga on vojno prijeti Azerbejdžanu u slučaju da pokuša anektirati bilo koji dio Armenije. Tijekom takvog pokušaja 2022. Iran čak provodi vojnu mobilizaciju. Službeni Iran govori da je Armenija njegov prozor u svijet, ali stvar je ipak malo drugačija.
Ona je malo drugačija jer Teheran zna da je sljedeći na redu ako Baku proguta Erevan. Zbog toga njega muči samo jedno pitanje, a ono glasi: „Da li ćemo se tući sada s Azerbejdžanom kako bi zaštitili Armeniju ili se za 10-20 godina braniti od protiv Azersko-Turske agresije kojoj je cilj aneksija zapadnog Irana”.
Slika predstavlja maksimalističke ciljeve formiranja Velikog Azerbejdžana