Samoubilačka empatija
Samoubilačka empatija je knjiga od današnjem dobu koja je svih otpuhala. Ona predstavlja pokušaj argumentirane kritike empatije i ljudi koji ju provode, filantropa.
Knjiga evolucionog psihologa Gada Saada Suicidal Empathy:Dying to be kind je puštena u prodaju 12.05.2026. Niti mjesec dana kasnije ona dobiva opće pohvale pa gotovo svih. Navesti ćemo da ju pored ostalih hvale Bill Ackman i Elon Musk.
Najjednostavniji zaključak knjige bi bio da društvo umire kada se više trudi pokazati neograničenu toleranciju i empatiju nego pozivati na instinkt za preživljavanje. Časopis Time se ne usuđuje otvoreno kritizirati knjigu iako je u stvarnosti kritizira. U svojoj objavi povodom nje on navodi da je Saad prijatelj Muska i protivnik otvorenih granica čime je sve rečeno.
Izdavač knjige s druge strane navodi cijeli tucet odličnih kritika i navodi da je knjiga odmah postala New York Times bestseller. Mi ćemo navesti samo komentar profesora s Oxforda koji govori: „Vjerojatno najbolja dosadašnja analiza kako i zašto woke kultura uništava zapadnu kulturu gušenjem znanosti, javnih organizacija i društva”.
U osnovi Saadova knjiga kritizira prije svega lijeve stranke i njihov mentalni sklop dobronamjernosti. Konkretno on navodi američke ljevičari (čitaj: Demokrati) čiji glavni cilj politika je filantropija i dobronamjernost. Kada ih se pita o poreznoj politici oni vole govoriti da problem nije dizanje prihoda nego poštena podjela!?
Poanta knjige je da apsolutna dobronamjernost kao rezultat ima totalni užas. Jedan od primjer koje autor navodi je zapadna država blagostanja. Njegov zaključak je da nema veze da li država blagostanja stvara ovisnost i siromaštvo koje želi ukinuti. Važno je da su namjere dobročiniteljske !?
To da te namjere imaju stvarno negativni utjecaj se znalo još u 19 stoljeću. Tada je Charles Dickens pisao o ženi koji poklanja novac za afričko pleme dok istovremeno ignorira vlastitu obitelj. Iz tih vremena isto možemo navesti jednog od prvih urednika The Economista koji na pitanje da li dobročiniteljstvo čini više dobra ili zla odgovara: „dobročinitelji se bolje osjećaju, znači oni su arogantniji”.
Kritičari knjige Samoubilačka empatija govore da je ona lažna znanost. Ona je lažna znanost koju Saad čini popularnom bacajući provokacije. Kao primjer tih provokacija se navodi moderni riječnik koji pojam ilegalni migrant zabranjuje i mjenja pojmom nedokumentirani.
To je napravljeno da se ne bi povredili osjećaji migranata pa na tome Saad temelji svoj prijedlog. Konkretno on provokativno navodi da se silovatelje ne bi smjelo tako zvati jer to vrijeđa njihove osjećaje. Zbog toga on predlaže pojam nedokumentirani ljubavnik ili altruistički donator sperme.
Kako god da okrenete jedino važno ispadne da je knjiga zasluženo dignula prašinu. Čak i ako uzmemo da knjiga predstavlja „lažnu znanost” ona je za ljevicu neugodna. Za kraj moramo spomenuti da Gad Saad nije protivnik empatije nego tvrdi da u svemu treba imati granice.