Ivo Andrić
Na današnji dan 1892. se rodio jedini književni nobelovac hrvatskog porjekla, Ivo Andrić. On je bio književnik, ali prije svega fantastično uspješni diplomat kojega se danas sve češće zaboravlja.
Ivo Andrić se rodio 09.10.1892. u turskoj provinciji Bosni i Hercegovini pod austrijskom okupacijom. Njegovi roditelji su bili Hrvati, ali kao mladić postaje član revolucionarnog prosrpskog udruženja Mlada Bosna koja zagovara pripajanje BiH Kraljevini Srbiji. Zbog tih političkih usmjerenja tijekom Prvog svjetskog rata ga uhićuje Austro-Ugarska policija pa godinu dana leži u zatvoru.
Zbog tog članstva i sjedenja u zatvoru nakon formiranja Kraljevine SHS/Jugoslavije 1918. tamošnja državna administracija ga prima otvorenih ruku. Tamo stoga radi od listopada 1919. pa do njemačke invazije Jugoslavije 1941.
Praktički sve vrijeme Ivo Andrić radi u jugoslavenskoj diplomatskoj službi. Prvo je predstavlja Jugoslaviju u Vatikanu, pa Bukureštu, Trstu, Grazu, Parisu, Madridu, Luksemburgu, Briselu, Ligi naroda, a na kraju i Berlinu.
Istovremeno s političkom razvijala se i Andrićeva književna karijera. Kao mladić od 19 godina još u doba Austro-Ugarske objavljuje prvo poemu,a književno se počinje oblikovati pod utjecajem Antuna Gustava Matoša (1873.1914.). Njegov književni talent su prvo priznali hrvatski književni krugovi,a potom i srpski u koje ulazi nakon formiranja Jugoslavije.
U Zagrebu su mu bile objavljene knjige Ex Ponto (1918.) i Nemiri (1920.) nakon čega mu se u Beogradu objavljuje Put Alije Đerzeleza (1920.) i serija Pripovjetki koje piše u doba diplomatske službe (1924., 1931., 1936.)
Vrhunac diplomatske karijere Ive Andrić postaje postavljanje 1939. na poziciju veleposlanika Jugoslavije u Hitlerovoj Njemačkoj. On je bio veleposlanik u doba potpisivanja pristupa Jugoslavije trojnom paktu i državnog udara koji dovodi do Njemačke invazije Jugoslavije. Službeni izvori kojima je teško vjerovati navode da on nije imao nikakve veze s potpisivanjem saveza Jugoslavije s Njemačkom.
Tome je teško vjerovati jer je Jugoslavija prepravljala, uništavala slike koje ga prikazuju na potpisivanju saveza Njemačke i Jugoslavije. Drugi razlog za to je navodna ponuda Hitlera Andriću da ga se nakon invazije Jugoslavije ne uhiti nego preseli u neutralnu Švicarsku.
Tu ponudu Ivo Andrić odbija pa tijekom njemačke okupacije Jugoslavije mirno živi u Beogradu. Tijekom te 4 godine mirnog života on piše više knjiga, od kojih najvažnija postaje Na drini ćuprija koju odmah 1945. objavljuje komunistička Jugoslavija.
Ta knjiga koja kao i praktički svi drugi njegovi radovi se bave povješću njegove rodne Bosne i Hercegovine. U njima se on gotovo epski bavi temama i ljudskim sudbinama na osnovu čega 1961. dobiva Nobelovu nagradu za književnost. Te 1961. komitet za dodjelu Nobelove nagrade ga stavlja ispred JRR Tolkiena, Grahama Greenea i Karen Blixen na osnovu čije knjige će biti napravljen oskarom nagrađeni film Out of Africa.
Ivo Andrić umire 13.03.1975., a možemo slobodno reći njegova popularnost s Jugoslavijom. Andrić je bio Hrvat koji preuzima srpski identitet, a piše o Bosni i Hercegovini. U određenom smislu jedini koji ga danas neupitno slave su Srbi u Bosni i Hercegovini.