Klimatski film
Prošle godine je pušten u javnost klimatski film koji se u originalu zove Climate: The Movie (Cold Truth). Dovoljno je navesti da govorimo o iznimno opasnom filmu kojemu je zabranjeno imati svoju wikipedija stranicu.
Riječ je o filmu koji u osnovi kritizira klimatsku histeriju tvrdeći da ona počiva na laži. Zanimljivost filmu dava što u njemu govore bivši predsjednički savjetnici, nobelovci, profesori s Harvarda i slično. To mu dava određenu vrijednost, ali ne smijemo zaboraviti da on nastaje iz ideoloških razloga, da ima greške kroz koje možete provući tenk.
Kao što je film nastao iz ideoloških razloga negiranja klimatskih promjena tako i njegovi protivnici nastupaju na isti način. Oni ga isto kritiziraju iz ideoloških razloga pa se i kroz njihovu priču može provući tenk.
Za početak ćemo početi s kritičarima filma koji ga smatraju najobičnijom dezinformacijom. Taj obilazak započinjemo s faktografom francuske novinske agencije AFP koja masakrira film.
Osnovni dio AFP kritika se temelji na poziciji filma da ljudi nisu odgovorni za povećanje koncentracije CO2 u atmosferi i njima povezane veće temperature. U svojoj kritici AFP se poziva na bezbrojne stručnjake koji tvrde da su ljudi odgovorni za globalno zagrijavanje i više razine CO2. U ovoj kritici nam je najzanimljivija bila Naomi Oreskes koja tvrdi da film citira poluistine i dezinformaciije.
Druga tvrdnja filma koju se napada je da sada živimo u iznimno hladnom razdoblju planete s ekstremno niskom količinom CO2 u atmosferi. Konkretno se u filmu govori da je posljednje ledeno doba bilo razdoblje najniže koncentracije ovog stakleničkog plina u atmosferi. To kritičari filma ne opovrgavaju, ali istovremeno tvrde da sada imamo najvišu koncentraciju CO2 u posljednjih 800 000 godina.
Sljedeća zanimljiva tvrdnja filma koju znanstvenici napadaju je ona da se namjerno pogrešno prikazuju povjesne temperature. U filmu se konkretno govori da su se meteorološke stanice u XIX stoljeću gradile izvan gradskih središta. Danas se te iste stanice nalaze unutar središta povećanih gradova, unutar betonskih, asfaltiranih kvartova. Zbog toga te iste meteorološke stanice prikazuju više temperature nego krajem XIX stoljeća.
Znanstvena kritika filma priznaje tu činjenicu, ali istovremeno navodi da je ona nevažna. Po njoj ona je nevažna pošto znanstvenici kompenziraju tu netočnost ispravljanjem temperaturnih nepravilnosti koje stvaraju gradski kvartovi.
S tom navedenom kritikom filma se portal Hladna istina nikako ne može složiti. Njenu osnovu predstavlja povjerenje da klimatski znanstvenici vrše pravilnu klimatsku kompenzaciju što je problematično. To je problematično u doba kada su stanovnici zapadnih država vatreno podjeljeni po pitanju klimatskih promjena.
Da znanstvenici žele biti pošteni oni bi koristili jedino meteorološke stanice koje se u XIX stoljeću i danas nalaze izvan gradova. Kako se to ne radi njihovoj interpretaciji podataka ne možemo vjerovati pošto govorimo o onim istim osobama koje su proglasile da nije postojalo maleno ledeno doba. Drugi razlog zašto im ne možemo vjerovati je climategate afera koja završava zaključkom da se trebamo zabrinuti zbog znanstvenih interpretacija.
Klimatski film ima cijeli tucet vidljivih problema počevši od na primjer grafova koje prikazuju,a koji završavaju 2000. Bez obzira na to zanimljivo ga je pogledati, ali s samo dobro uključenim mozgom da bi uočili sve neistine.
Climate: The movie možete pogledati na youtube.