Središnje banke
Jedna od makroekonomskih dogmi posljednjih 35 godina je neovisnost središnjih banke. Ta dogma govori da središnje banke ne bi smjele biti pod utjecajem demokracije, izabranih političara nego da bi morale ostati neovisne od demokracije.
Ideja neovisne središnje banke nastaje u neoliberalnim krugovima tijekom Hladnog rata. Oni zajedno s vlasnicima kapitala su živjeli u opravdanom strahu po pitanju mogućnosti pobjede pogrešne, ljevičarske stranke na izborima. Ta teoretska pobjednička stranka bi potom mogla voditi gospodarske politike protivne interesima kapitala.
Iz tog razmišljanja nastaje ono što će potom biti dogma o nužnosti neovisnih središnjih banaka. Ideja je bila da će one biti neovisne u donošenju gospodarskih odluka od onih koje je narod izabrao na izborima.
Kao primjer tog razmišljanja navodimo dugi govor koji 23.11.1994. drži guverner središnje banke Australije. U govoru on pored ostaloga navodi da središnje banke moraju biti neovisne od političara iz 2 osnovna razloga.
Prva je tendencija političara da guraju ekonomiju kako bi se razvijala po višim stopama raste nego što ona ima kapaciteta. Druga je želja vlada (napomena:izabranih vlada) da imaju proračunski deficit koji se financira zaduživanjem u središnjoj banci.
Potom on navodi primjere u kojima su političari pogrešnim politikama pri upravljanju središnjim bankama izazvali inflaciju. Kao primjer toga guverner Australske središnje banke navodi postkomunističke države i Indoneziju 1960.
U osnovi cijeli njegov govor je bilo najobičnije propagandno smeće u cilju promoviranje neovisnih središnjih banaka. Govorimo smeće jer se Japan već 35 godina zadužuje u svojoj središnjoj banci bez negativnih posljedica. Time želimo reći da je vlasnik gotovo pola japanskog javnog duga njegova središnja banka. Po pitanju njegovog prvog argumenta se postavlja pitanje tko određuje gospodarski kapacitet neke države ? Kao primjere inflacije on potom navodi države u kojima se iz političkih razloga raspao gospodarski sustav. Kao što smo rekli propagandno smeće.
Proteklih godina se neovisnost središnjih banaka našla pod povećanim kritikama. Razlog za kritike je prije svega bilo njihovo gotovo neograničeno tiskanje novca koji je darivan financijskim ustanovama i milijarderima. Od političara neovisna Europska središnja banka se 2023. branila da je korist od darivanja novca bogatašima veća od štete po pitanju povećanja nejednakosti.
Zbog općih kritika po pitanju neovisnih središnjih banaka šefica MMF-a se osjetila pozvanom 2024. intervenirati. U objavi za medije ona je govorila da se vlade moraju suzdržati od uplitanja u politike središnjih banaka. Potom je dalje govorila da su od političara neovisne središnje banke dale ekonomsku stabilnost i nisku inflaciju za razliku od 70tih godina 20 stoljeća kada su političari njima vladali.
U osnovi ideološki temelj stvaranja od izabranih političara neovisnih središnjih banaka je da stručnjaci moraju upravljati ekonomijom. Za razliku od njih izabrani političari bi se trebali baviti nevažnim stvarima, mahanjem zastava, održavanjem parada, slavljenjem dana neovisnosti.
Prije 5 godina je Quin Slobodian bio otpuhao stručnu javnost svojom knjigom Globalists: The end of Empire and the birth of neoliberalism. Knjiga je bila ostavila toliki utisak da ju se je i MMF osjetio pozvan komentirati. U njoj se govori da odvajanje ekonomije od politike predstavlja osnovni smisao neoliberalizma.
Danas se govori o neovisnim središnjim bankama prije svega zbog američkog predsjednik Trumpa koji želi preuzeti kontrolu nad američkim FED-om. Jedan od načina za to je najuriti osobe koje tamo sjede u foteljama. Prva na udaru se našla Lisa Cook koju želi najuriti zbog prevare pri uzimanju kredita.
Stručnjaci će Vam reći da on na to nema pravo, da kriminalne aktivnosti stručnjaka središnje banke ne mogu biti razlog za otkaz !? One ne mogu biti razlog jer bi se tada središnje banke našle pod kontrolom izabranih političara. Tako nešto je neprihvatljivo !?