Sarah Mullally
Novi vjerski šef Anglikanske crkve je žena, je Sarah Mullally. U određenom to ima svoje woke logike pošto ako je glavna bolničarka Engleske muškarac, ispadne normalno da je vjerski poglavar žena !? To je normalno jer sve što je ranije bilo normalno sada mora biti nenormalno.
Priča o Anglikanskoj crkvi je u woke smislu gotovo jednaka onoj o Katoličkoj crkvi. To se najbolje vidi i po njihovim liderima. U Anglikanskoj crkvi glavna vjerska poglavarka je žena dok u Vatikanu žena drži poziciju premijerke. Riječ je o sličnosti koja ide puno dalje od toga, ali pape su ograničene zbog potencijalnog novog crkvenog raskola, pa se ponašaju pažljivije.
Kako je u Anglikanskoj crkvi raskol gotovo nemoguć tamošnji crkveni vrh može raditi sve što poželi. Ona se može apsolutno protiviti Brexitu kojeg vjernici podržavaju. Ona može zagovarati protivno voljama birača otvorene granice, izvinjavati se zbog crkvene povijesti rasizma i drugoga. To je sve moguće jer se ignoriraju želje vjernika i pa zbog toga Anglikanska crkva može postati ekološka crkva i crkva gdje Black Lives Matter.
Riječ je ujedno o samo dijelu slike ove crkve koja podržava LGBT zajednicu,a ujedno ima i žene biskupe. Zbog toga se već duže vremena govori da je Anglikanska crkva jedina ljevičarska crkva na svijetu. Kao primjer toga navodimo proslavljeni časopis The Economist, a potom i desničarski The Spectator.
Ako gledamo tu crkvu kao ljevičarsku organizaciju tada nalazimo opravdanje za izbor Sarah Mullally za nadbiskupa Canterburija. To opravdanje nalazimo u njenoj religioznoj praznoći i navodnom humanitarizmu.
Davajući intervju 2009. govoreći o svojoj karijeri ona govori kako je postala bolnička sestra želeći holistički pomagati pacijentima. Potom kako ju Tony Blair 1999. kada je imala samo 37 godina postavlja za glavnu bolničku sestru Engleske i što/tko su njeni vjerski uzori. Oni su za nju nadbiskup Južne Afrike Desmond Tutu i heretička knjiga The Shack Williama P. Younga.
Sve u svemu 2006. ona potpuno napušta bolničku službu kako bi postala svećenica Anglikanske crkve u punom vremenu. Između 2012. i 2015. ona radi u Salisbury katedrali,a potom je unapređena u biskupa Creditona. Već 2017. je postavljena za biskupa Londona gdje ostaje do sadašnjeg unapređenja na najvišu dužnost u Anglikanskoj crkvi.
Razumjeti u što Mullally vjeruje realno govoreći nije teško. Nakon što postaje biskup Londona on daje intervju za LGBT portal koji izlazi pod imenom „Bog voli i LGBT osobe”. Govoreći o pobačaju ona zagovara pravo na izbor, znači pravo na pobačaj. Normalno nitko neće biti iznenađen ako kažemo da se Mullally protivi rasizmu i zagovara povratak dostojanstva crne rase. Za one koji bolje žele upoznati nadbiskupinju Canterburija dame Sarah Mullally mi predlažemo da pogledaju blog koji je vodila deset godina.
Da se crkveni vrh Engleske potrudio naći osobu koji će vjernici više mrziti on ju ne bi mogao naći. To govorimo pošto je Sarah Mullally praktički cijeli život živjela u Londonu udaljena od vjernika. Isto tako vjernike iritira osoba koja zagovara holističke pristupe i progresivne vrijednosti. Kada tome dodamo još da je riječ o ženi dolazimo do zaključka zašto njen izbor predstavlja novi čavao u lijesu Anglikanske crkve.
Za kraj ćemo samo citirati biblijsku knjigu propovjednika ili ako želite preciznije riječi kralja Solomona: „Srce mudraca naginje na desnu stranu, a lude na lijevu”.
Time je sve rečeno o kršćanskim vjerskim poglavarima kojima srce naginje na lijevu stranu.