Ratna situacija

  Javljaju se indicije da je trenutačna ratna situacija iz zapadne perspektive zabrinjavajuća. Nakon lijepe ratne avanture na području ruske Kursk oblasti odjednom je sve krenulo nizbrdo.

  Prije mjesec dana smo govorili o briljantnom ukrajinskom napadu na Kursk oblast koji je šokirao Rusiju. Tim potezom oni su osvojili tempo poteza kojeg iskreno govoreći gube pucajući sebi u koljena. Nakon što su šokirali Rusiju, oni su se odlučili ukopati u osvojenim ruskim selima i čekati ruske napade.

  To svima postaje jasno nakon što ukrajinske snage uništavaju sve mostove na osvojenom području. Očito da je „briljantni ukrajinski plan” bio čekanje ruskog protunapada koji bi morao rezultirati rječnim desantom. Na žalost po njih Rusija nije odlučila igrati po tom planu nego Kremlj donosi odluku o ignoriranju ukrajinskih snaga na teritoriju Rusije. Pozicija Kremlja je po ovom pitanju ispala procjena da Ukrajinci neće glumiti Tita i forsirati daljnji napad preko srušenog mosta.

  To znači da Rusija odlučuje nastaviti po svom vojne operacije na području Ukrajine. Glavni strateški cilj tih vojnih operacija je osvajanje grada Pokrovska u kojem je do rata živjelo 60 000 stanovnika. Riječ je o gradu koji je logistički, prometni centar od kojeg je ruska vojska udaljena 8 kilometara.

  Mi ovdje ne smatramo taj grad strateški važnim jer kao što se prošle godine govorilo o Bakhmutu sada se govori o Pokrovskom. Kao što pad Bakhmuta nije rezultirao porazom Ukrajine tako to neće rezultirati niti malo vjerojatni pad Pokrovskog.

  Druge stvari koje se upravo događaju otvaraju cijeli tucet pitanja o tamošnjoj strateškoj situaciji. Prva od njih je odluka 6 ministara ukrajinske vlade da podnesu ostavke. Nakon te odluke Ukrajina u javnost pušta PR objavu u stilu;potrebni su nam novi ljudi s novom energijom. Svaki analitičar će vam nakon tih ostavki reći da se nešto što nije pušteno u javnost događa u Kijevu.

  Nije prošlo niti 7 dana od tih ostavki i formiranje nove vlade,a da glavni sponzor Kijeva počinje optuživati svoje protivnike. Drugim riječima praktički istovremeno su ministarstvo vanjskih poslova i ono obrane optužili Kinu i Iran za pomaganje Rusije.

  Prvo ministarstvo obrane SAD-a optužuje Iran da je prodao balističke rakete dometa 100 kilometara Rusiji. Iran će to negirati, ali istovremeno ga boli briga za optužbe pošto se i tako nalazi pod američkim sankcijama.

  Praktički istovremeno ministarstvo vanjskih poslova SAD-a optužije Kinu da pruža direktnu vojnu pomoć Rusiji. Slično kao i u slučaju Irana SAD je dodatno optužio Rusiju za pružanje pomoći Pekingu u razvoju određenih aspekata vojne tehnologije. Vjerujemo da će se Kina boriti protiv tih optužbi zbog potencijalnih novih sankcija svojih tvrtki i tu priča staje.

  Na papiru, na onome dostupnom javnosti ratna situacija u Ukrajini se nije promjenila. S druge strane bježanje ministara iz ukrajinske vlade i američke optužbe da Rusija dobiva „nepoštenu” pomoć ukazuje na mutniju situaciju. To nam ukazuje da se nešto događa,a odgovor na pitanje što ne znamo.

  Optimist će reći da se priprema sklapanje mirovnog sporazuma,a pesimist kolaps fronta. U pesimističku opciju baš i ne vjerujemo pošto SAD i EU mogu uvijek pojačati vojnu pomoć Ukrajini i spasiti ju od sloma.

  Sve u svemu u Ukrajini se nešto gadno kuha.