Rat u Jemenu
Priča o modernom Jemenu nije priča o Hutima nego je priča o Ali Abdullahu Salehu, vojnoj okupacije i oslobodilačkom ratu. Rat u Jemenu koji započinje napadom Saudijske Arabije i traje, traje i traje.
U doba kada Mihail Gorbačov postaje generalni sekretar Komunističke partije SSSR-a postoje Južni i Sjeverni Jemen. Južni Jemen je bio komunistička diktatura koja biva formirana nakon neovisnosti od Velike Britanije. Za razliku od njega Sjeverni Jemen je nakon bezbrojnih previranja (revolucija, građanski rat, ubojstva 2 predsjednika) postao vojna diktatura.
Pobjednik u svim tim previranjima Sjevernog Jemena postaje Ali Abdullah Saleh kojeg parlament 1978. u 31 godini života izabire za predsjednika. On u svojstvu predsjednika i vrhovnog vojnog zapovjednika uspio stabilizirati Sjeverni Jemen u doba kada komunistički počinje propadati.
To dovodi 1990 godine do ujedinjenja Sjevernog i Južnog Jemena u Republiku Jemen, Veliki Jemen. Nakon ujedinjenja Ali Abdullah Saleh postaje „doživotni” predsjednik Jemena kojim mirno upravlja do „arapskog proljeća”.
Ta mirna vladavina završava u siječnju 2011 godine kada izbija takozvana jemenska revolucija. Kako revolucija nije polučila očekivani rezultat pošto se Saleh održao na vlasti,a demonstracije nisu prestajale u Jemen dolaze predstavnici SAD-a i Saudijske Arabije. Oni su 22 svibnja 2011 došli u Jemen s zahtjevom da predsjednik podnese ostavku što ovaj odbija. Njegovo odbijanje da napusti vlast dovodi 03.06.2011. do atentata u kojem je biva teško ranjen nakon čega potpredsjednik počinje vršiti dužnost predsjednika Jemena.
Novi predsjednik tako uz punu podršku Saudijske Arabije i SAD-a postaje Manour Hadi. Dok su ga oni podržavali dobar dio stanovnika Jemena nije što rezultira Huti pobunom i građanskim ratom. U određenom smislu Huti ostvaruju pobjedu 2014. kada uz pomoć bivšeg predsjednika Saleha osvajaju glavni grad Jemena što dovodi početkom 2015 do otvorene Saudijske invazije.
To je na kraju dovelo do rata u kojem na jednoj strani nalazimo lokalne Hute navodno podržane od Irana, a na drugoj Al Qaedu i Saudijsku Arabiju podržanu od NATO saveza. Tu podršku Saudijskoj Arabiji će Bidenov ministar vanjskih poslova SAD nazvati velikom pogreškom, ali tu se ništa neće promjeniti.
Saudijska Arabija neće biti u stanju poraziti Hute, niti će oni biti u stanju poraziti svoje protivnike što dovodi do vječitog rata. Jedine značajnije promjene do 2023. su ubojstvo bivšeg predsjednika Ali Abdullah Saleh 2017. kada je pokušao napustiti svoje Huti saveznike i ostavka internacionalno priznatog predsjednika Manour Hadija 2022.
Hadi inače već odavno nije s ničim upravljao pošto se nalazio u Saudijskoj Arabiji pa je i novi Vladajući komitet uspostavljen u njoj. To nije promjenilo stratešku situaciju pa strogo pojednostavljeno Saudijska Arabija kontrolira nekadašnji Južni Jemen, bez glavnog grada pod kontrolom Ujedinjenih Arapskih Emirata, a Huti kontroliraju nekadašnji Sjeverni Jemen (slika).
Tijekom prošle 2 godine se nije ništa značajnijeg događalo sve do trenutka raspada antiHuti koalicije koju predvodi Saudijska Arabija. Namjera dijela koalicije je bila završiti rat obnovom podjele države na Južni i Sjeverni Jemen. S tim ciljem proglašenja Južnog Jemena snage Južnog tranzicionalnog saveza su se okrenula protiv internacionalne priznate vlade Jemena koju je stvorila Saudijska Arabija.
Priznajmo da je ideja o podjeli države na Sjeverni i Južni Jemen mogla donijeti mir, ali Saudijska Arabija je apsolutno protiv. Zbog toga su njene snage zajedno s onima internacionalno priznate vlade napale snage Južnog Jemena.
Time potezom Rijad je samo povećao patnje stanovnika Jemena. Za Saudijsku Arabiju najveći problem ispadne da ju stanovnici nekadašnjeg Sjevernog i Južnog Jemena mrze. To joj onemogućava da završi jemenski rat pod vlastitim uvjetima dok istovremeno blokira pokušaje da ga se drugačije rješi.