Prijestolnica rastava brakova
U jednom kratkom vremenskom razdoblju Rijeka je bila europska prijestolnica rastava brakova. To kratko vrijeme se bilo dogodilo u doba postojanja Slobodne države Rijeka.
Kako se Rijeka početkom 20 stoljeća nalazila u sastavu Ugarske u njoj su vrijedili tamošnji zakoni. Konkretno u ovom slučaju govorimo o bračnom zakonodavstvu koje je u Ugarskoj od 1895 godine dopuštalo rastave.
Počevši od studenog 1918 godine Talijansko nacionalno vijeće koje preuzima vlast u Rijeci pokreće promjene zakonodavstva u cilju aneksije Rijeke Italiji. Najjednostavniji primjer tih pravosudnih promjena nam daruje ime vrhovnog suda Rijeke.
U studenom 1918 godine glavni sud Rijeke se zvao “Riječki sud”. Tijekom proljeća 1919 ime suda je bilo “Riječki kraljevski sud”, a u ljeto 1919 se on zove “Riječki kraljevski civilni i kazneni sud”. Osim same promjene imena u ljeto 1919 presude na riječkom sudu su se donosile u ime kralja Viktorija Emanuela III !?
Ove pravosudne igre su inače predstavlje odgovor od talijanske elite grada Rijeke na riječi američki predsjednika Wilsona. On je početkom 1919 godine bio izjavio da Italija predstavlja strano tijelo u Rijeci, pa je “elita” odlučila sve počevši od zakonodavstva italijanizirati.
Službena tadašnja riječka vlada je pravosudnu italijanizaciju objašnjavala nužnošću modernizacije zakonodavstva. Po njoj Ugarski ili preciznije Austro-Ugarski zakoni su bili “zastarjeli i proizvod stranog mentaliteta”.
Bez obzira na ovu italijanizaciju riječkog pravosuđa tadašnja elita nije dirala bračno zakonodavstvo koje je omogućavalo rastave braka. U vrijeme Austro-Ugarske na osnovu ovog zakonodavstva Rijeka u kojoj tada živi 50 tisuća stanovnika je imala godišnje 37 rastava brakova.
Dok su bogati u procesima rastave najčešće navodili preljub obični građani su navodili različite razloge. Giuseppe Nemet je tako u zahtjevu za razvod naveo “žena me maltretira pa ne mogu više živjeti s njom”.
Žensku stranu ovih rastava nam daruje Josipa Kunzarić koja na vijest da je muž zatražio rastavu pismeno odgovara sudu:”Sretna sam rastavom. Oduševljena sam da te stvari mogu biti napravljene zakonito bez mog prisustva”.
Sama ideja da netko može zatražiti razvod na osnovu maltretiranja ili loše hrane je za tadašnje vrijeme bila revolucionarna. U to isto vrijeme u Italiji jednom tjedno su supružnici jednog drugog ubijali kako bi “okončali” brak.
Kao što smo ranije rekli prije Prvog svjetskog rata u Rijeci je godišnje dolazilo do 37 rastava brakova. Taj broj je u ratnim godinama pao na 14 nakon čega on bez obzira na političku nestabilnost doživljava eksplozivan rast. 1919 u Rijeci je bilo 66 rastava brakova, 1920 njih 122, 1921 njih 229, a 1922 čak 466.
Iz toga zaključujemo da se broj rastava brakova na godišnjoj razini praktički udvostručavao sve do talijanske aneksije. Razlog za ovaj porast rastava nije bila promjena mentaliteta Riječana nego širenje “slave” o gradu gdje se moguće rastaviti. Najbolji primjer toga nam daruje Guglielmo Marconi koji se rastavio u Rijeci 12 veljače 1924.
On se požurio u Rijeku kako bi se u njoj rastavio prije talijanske aneksije 22 veljače 1924.