Potsdamska konferencija
Na današnji dan 1945., znači prije 80 godina završava Potsdamska konferencija na kojoj su pobjedničke sile odlučivale o budućnosti poražene Njemačke.
Gotovo 3 mjeseca nakon kraja Drugog svjetskog rata u Europi je završila konferencija lidera velesila u Postdamu. Između saveznika su već izbijale iskre još od kapitulacije Italije 1943., ali postojale su nade da će problemi biti rješeni.
Mi smo već indoktrinirani da su SSSR, komunizam i Staljin krivi za sve, ali to baš nije tako. Staljin je bio nasilnik, a svi nasilnici imaju strah od jačih od sebe, u ovom slučaju SAD-a. Na Konferenciji u Teheranu je bilo zaključeno da će saveznička komisija upravljati poraženom Njemačkom i njenim saveznicima. Ipak nakon kapitulacije Italije zapadni saveznici krše ovaj dogovor i 31.01.1944. obavještavaju SSSR da on neće imati prava sudjelovati u upravljanju Italijom. Potom SSSR šalje identične obavjesti zapadnim saveznicima povodom Rumunjske, Bugarske, Mađarske, Čehoslovačke i Poljske.
To je bio uvod u konferenciju na koju 17.07.1945. stižu predsjednik Truman, premijer Churchill i generalni sekretar partije Staljin. Tijekom sljedeća 2 tjedna su lideri najvećih svjetskih sila raspravljali o budućnosti Njemačke,a na kraju javnosti 02.08.1945. predstavljaju svoj dogovor.
U njemu se govori o podjeli Njemačke na 4 okupacione zone, denacifikaciji, demokratizaciji, suđenju njemačkim ratnim zločincima… To su možemo slobodno tako reći bili politički principi na osnovu kojih će saveznici upravljati okupiranom Njemačkom.
Po pitanju ekonomskih principa dogovorenih u Potsdamu ovdje ćemo citirati samo točke broj 11,13 i 15: „Kako bi se eliminirao njemački ratni potencijal, proizvodnja oružja, streljiva i ratnih sredstava, kao i svih vrsta zrakoplova i pomorskih brodova, bit će zabranjena i spriječena. Proizvodnja metala, kemikalija, strojeva i drugih predmeta koji su izravno potrebni ratnom gospodarstvu bit će strogo kontrolirana i ograničena na odobrene poslijeratne mirnodopske potrebe Njemačke kako bi se ispunili ciljevi navedeni u stavku 15. Proizvodni kapaciteti koji nisu potrebni za dopuštenu proizvodnju bit će uklonjeni u skladu s planom reparacija koji preporučuje Saveznička komisija za reparacije i odobravaju zainteresirane vlade ili, ako se ne uklone, bit će uništeni.”
Dalje se potom u točki 13 govori o razvoju njemačke poljoprivrede i lake industrije. Iz današnje perspektive jedan od neobičnih zaključaka Konferencije u Potsdamu je protjerivanje Njemaca iz drugih država dok su ratne reparacije bile očekivane.
U određenom smislu nitko razuman nije očekivao da će sporazum postignut u Potsdamu imati dugi vijek. Samo 4 godine zaključci Konferencije u Postdamu su bačeni u smeće. Citiramo ovdje službenu poziciju zapadnih saveznika koji su krenuli na put formiranja Zapadne Njemačke dok se SSSR tome protivio.
Na kraju će iz zapadnih okupacionih zona biti stvorena gospodarski i politički uspješna Zapadna Njemačka,a iz Sovjetske neuspješna Istočna. Znajući potencijal i snagu Zapadne Njemačke Staljin joj 1952. nudi ujedinjenje s Istočnom što ova odbija nakon čega sve kreće tokom koji jako dobro znamo.