NetzDG

  Vrijeme je da se vratimo na najbolji njemački izvozni proizvod u posljednjih 10 godina. Riječ je o zakonu NetzDG kojim se Njemcima ukinula sloboda govora na internetu.

  Nakon otvaranje granice tijekom migrantske krize 2015. Njemci su svoje nezadovoljstvo sve vatrenije i češće izražavali na internetu. Neki su priznati ćemo govorili/pisali i ono što nije pametno reći pa to rezultira reakcijom vlade Angele Merkel. Ta reakcije je bila zakon protiv govora mržnje na internetu, zakon skraćenog imena NetzDG.

  Govorimo o zakonu donesenom 2017. koji u vrijeme donošenja,a i danas izaziva kontroverze. Kao primjer tog protivljenja zakonu ćemo navesti paradržavni Human Right Watch koji 2018. javno protestira. On ne protestira zbog kršenja slobode govora Njemaca nego jer će zakon postati izvozni proizvod, uzor za autorativne režime.

  Iskreno govoreći Human Right Watch je bio 100% u pravu pošto je zakon u tri godine preuzelo 25 država. Na popisu država koje tim zakonom žele zaštiti svoju slobodu i demokraciju do 01.10.2020. nalazimo Francusku, Veliku Britaniju, Australiju, Austriju, Rusiju i Bjelorusiju. To su razvijene države dok je popis država u razvoju puno veći.

  U Africi ovaj zakon kopiraju Maroko, Egipat, Etiopija, Kenija, Nigerija i Mali. Potom u Aziji to čine Kirgistan, Pakistan, Indija, Turska, Vijetnam, Kambodža, Malezija, Indonezija i Filipini. Zatim odlazimo u Latinsku Ameriku gdje do kraja 2020. ovaj zakon kopiraju Honduras, Venecuela i Brazil.

  Pretpostavljamo da ćete se složiti kako je riječ o velikim izvoznom uspjehu Njemačke koji se gotovo nikada ne spominje. Nakon što smo čestitali Njemačkoj na uspjehu red je vratiti se u nju da vidimo kako zakon funkcionira.

  U travnju 2025. je na užasavanje svih koji razmišljaju svojom glavom urednik novina Deutschland Kurier uvjetno osuđen na 7 mjeseci zatvora. Razlog za osudu je fotomontaža u kojoj ministrica unutrašnjih poslova drži natpis: „mrzim slobodu govora”.

  Formalno govoreći urednik je osuđen jer nije naveo da je riječ o fotomontaži pa bi građani mogli zaključiti da ona to stvarno misli. Riječ je o presudi koja izaziva reakcije njemačkih političara jer ju smatraju suludom cenzurom.

  Zelena stranka osuđuje presudu jer ona nije proporcionalna „zločinu”. AFD navodi da bi se sud trebao sramiti, FDP da je riječ o sramotnoj presudi, a BSW da to sve govori o slobodi govora u Njemačkoj.

  To je primjer kako zakon funkcionira po pitanju medija, a kako funkcionira za obične ljude koje nitko ne brani nije teško zamisliti. U veljači 2025. Njemačka policija je isti dan „posjetila” kuće 50 osoba koje „šire mržnju”. Jedan od tužitelja u tim slučajevima je dao intervju koji CBS objavljuje 16.02.2025.

  U njemu on govori da Njemci koje uhite zbog pogrešnog govora/pisanja na internetu tvrde: „To je moja sloboda govora”,a on im odgovara „Ti imaš slobodu govora, ali ona ima svoje granice”. Dalje tužitelj govori da je u Njemačkoj zabranjeno širiti zloglasne glasine, nasilne pretnje i pisati lažne citati. Isto tako tužitelj navodi da su po njemačkom zakonu krivi i oni koji dijele te objave, a ne samo autori. Ono što on ne govori je da su po tom zakonu teže kažnjeni oni koji vređaju silovatelja nego sam silovatelj maloljetnice !?

  Ima li ovdje uopće smisla navoditi da Njemačka policija nema vremena kontrolirati internet ? Kako oni za to nemaju vremena kontrolu interneta provodi 330 državnih i paradržavnih (NGO) organizacija financiranih iz proračuna.

  Ukratko postoji apsolutna sloboda govora, ali osobe koje pišu laži (i šire mržnju) mogu završiti u zatvoru. To danas govore Njemački ustav i zakon, a prije 90 godina je to govorio Staljinov ustav i Staljinov zakon SSSRa.

  Svaka sličnost je namjerna.