Laburističke vlade
Na današnji dan 1945. laburist Clement Attlee postaje premijer Velike Britanije. To predstavlja osnovni razlog da pogledamo uspjehe i neuspjehe koje su postigle laburističke vlade u posljednjih 80 godina.
Prakički odmah nakon kapitulacije Nacističke Njemačke u Londonu je postignut konsenzus o nužnosti održavanja izbora. Na prvim izborima u deset godina Laburistička stranka osvaja apsolutnu većinu mjesta u parlamentu pa 26.07.1945. Clement Attlee postaje premijer. Kao premijer sljedećih 6 godina on vodi politike koje su zauvijek transformirale Veliku Britaniju i svijet.
Prva njegova politika postaje stvaranje britanske socijalne države. Riječ je o stvarnoj pohvalnoj politici koju na žalost u ratu bankrotirana Velika Britanija nije mogla financirati. Zbog toga se London krajem 1945. zadužuje 4 milijarde dolara u SAD i dodatnih milijardu dolara u Kanadi. Daljnje financijske probleme Velike Britanije rješava Marshalov plan putem kojeg London dobiva nepovratnih 2.7 milijardi dolara. Sav taj tako lako dobiveni novac Laburistička vlada nije iskoristila za reindustrijalizaciju nego ga troši na socijalu i slično.
Drugi dio politike Clement Attleea postaje ubrzano ukidanje Britanskog carstva. Najbolje to ostaje upamćeno po ubrzanom davanju neovisnosti Pakistanu, Indiji, Cejlonu, Burmi, ali i noćnoj mori u Palestini iz koje nastaje sukob što i danas traje.
Završni važni dio onog što radi ovaj premijer radi postaje šizofrena politika prema tehnološki zaostalom SSSR-u. Govorimo tehnološki zaostalom jer nije znao proizvesti turbo-mlazni avionski motor. Kako ga Moskva nije znala proizvesti Laburistička vlada im prodaje desetke tih motora koje SSSR kasnije kopira stvarajući lovce MiG 15 i MiG17.
Sve u svemu 1951. Britanci su se umorili od njega i na vlast vratili Konzervativce koji vladaju do 1964. Tada Laburisti ostvaruju izbornu pobjedu pa novi premijer postaje Harold Wilson.
Tijekom svojih prvih šest godina vladavine Wilson ukida zabranu pobačaja, kažnjavanje homoseksualnosti, smrtnu kaznu, a zabranjuje i rasnu diskriminaciju. Ekonomski govoreći red je priznati da on preuzima državu u ne tako dobrom stanju i potom devalvira funtu.
Britanci realno govoreći nisu znali što misliti o Haroldu Wilsonu pa ga na izborima 1970. smjenjuju samo da bi ga potom 1974. vratili na vlast. U tom svom drugom premijerskom mandatu on provodi edukacione i zdravstvene reforme, uvodi porez od 83% na najbogatije Britance, kontrole cijena i slično.
Sljedeće 1975. Velika Britanija ima milijun nezaposlenih pa možemo slobodno reći da 05.04.1976. Harold podnosi ostavku i bježi u mirovinu. Rekli smo bježi jer je Velika Britanija samo par mjeseci kasnije prisiljena zatražiti kredit MMF-a da ne bi bankrotirala.
Laburisti će se potom vratiti na vlast tek 1997. kada je Tony Blair izabran za premijera. U osnovi Tony Blair odlučuje potpuno uništiti staru Veliku Britaniju i stvoriti novu federalnu Britaniju.
Odmah po preuzimanju vlasti Tony Blair ukida dotadašnju centraliziranu Veliku Britaniju. Tom reformom su Škotska, Sjeverna Irska i Wales dobile svoje nacionalne parlamente,a neki od njih i želju za potpunom neovisnošću.
Njegova druga važna interna reforma je bila ona potpuno transformacije više doma britanskog parlamenta, Doma Lordova. Riječ je bila o domu parlamenta koji je bio anakronizam, ali ujedno i centar stabilnosti u Velikoj Britaniji. On je 1999. toliko promjenjen tako da više nije centar ničega.
Posljednja važna Blairova reforma postaje ciljano otvaranje Velike Britanije za masovnu migraciju. Riječ je o politici koju će s entuzijazmom nastaviti provoditi i Konzervativna vlada pa su sada Britanci manjina u svojim najvećim gradovima.
Laburisti potom 2010. napuštaju vlast samo da bi se potom 2024. vratili i odmah poklonili Chagos otoke Mauriciusu. Time naša priča o Laburistima na vlasti staje.
Današnjim tekstom se u stvarnosti sjećamo britanskog premijera Clement Attlee koji je svojim poklonom stvorio moderne zračne snage SSSRa i Rusije.