Kršćanofobija

  Dok vlada Velike Britanije pokušava stvoriti zakonsku definiciju islamofobije mi ćemo se baviti fobijom koju naši mediji ne spominju. Riječ je naravno o kršćanofobiji koju Ujedinjeni narodu smatraju rasizmom, a Europa ne.

  Britanski ministar Steve Reed najbolje od svih ukazuje da za uspjeti na postmodernom zapadu trebaš raditi protiv svojih. Time želimo reći da se on proslavio u Laburističkoj stranci vikanjem da govorenje o Pakistancima koji siluju bijele djevojčice predstavlja islamofobiju. To njegovo vikanje, lobiranje je sigurno jedan od razloga zašto on danas piše britansku definiciju islamofobije.

  To je primjer situacije u Europi kojoj ćemo se kasnije vratiti pošto sada prvo idemo u Ujedinjene narode. Tamošnja generalna skupština je 19.12.2017. izglasovalo rezoluciji o slobodi vjere i uvjerenja. Točka 4 te rezolucije glasi:

  „S dubokom zabrinutošću prepoznaje opći porast slučajeva diskriminacije, netolerancije i nasilja, bez obzira na aktere, usmjerenih protiv pripadnika mnogih vjerskih i drugih zajednica u raznim dijelovima svijeta, uključujući slučajeve motivirane islamofobijom, antisemitizmom i kršćanofobijom te predrasudama prema osobama drugih religija ili uvjerenja”.

  U određenom smislu riječ je o dokumentu koji je identičan onome koji donosi zajednica američkih država. Ona u jednoj od svojih izjava govori:

  „Zabrinuti smo činjenicom da u različitim dijelovima svijeta vidimo generalni porast netolerancije i nasilja motiviranog anti-semitizmom, kršćanofobijom ili islamofobijom.

  Nakon što smo vidjeli poziciju Ujedinjenih naroda i američkih država o kršćanofobiji red je vratiti se u Europu. Glavnu ulogu u Europi po pitanju rasizma i ljudskih prava gotovo uvijek igra Europski sud za ljudska prava. Riječ je o sudu koji je organ Vijeća Europe u kojemu sjede sve europske države s časnim izuzecima (na primjer Rusija). Nužno je ponovno naglasiti da Europski sud za ljudska prava nije organ Europske unije nego Vijeća Europe !?

  Prije točno mjesec dana on je izašao s svojim službenim definicijama protupravne mržnje. U svom službenom dokumentu ovaj sud priznaje postojanje par političko-vjerskih fobija. On priznaje islamofobiju, ksenofobiju i antisemitizam. Drugim riječima on ne priznaje postojanje kršćanofobije.

  U našem prvom tekstu smo inače bili govorili o ovom sudu i njegovoj interpretaciji vjerskog rasizma. Riječ je o sudu koji potvrđuje da je Elisabeth Wolff kriva za islamofobiju zbog svoje izjave o braku proroka Muhameda. Riječ je bila o slučaju koji već ranije ukazuje da je car gol zbog odluke austrijskog suda da nije pedofilija oženiti se djevojčicom ako ostanete u braku do njene 18 godine.

  Tako je ovaj sud presudio po pitanju muslimanske blasfemije, a sada idemo vidjeti njegovu reakciju po pitanju kršćanske blasfemije. Dana 20.12.2013. Eloise Bouton je pišala po mjestu gdje se drže hostije u pariškoj crkvi svete Marije Magdalene nakon čega je glumila pobačaj Isusa. U presudi Europskog suda za ljudska prava se govori da ona nije počinila kršćanofobiju ili išta sličnog nego je koristila zakonito pravo slobode govora.

  Normalno za kraj je red spomenuti i Europsku uniju. Još 2015 godine Europska unija ima osobu zaduženu za borbu protiv antisemitizma,a od 2018. i osobu za borbu protiv islamofobije. Jedino što nema, a ujedno ponovno i ponovno odbija osnovati je pozicija za borbu protiv kršćanofobije.

  Iz perspektive Europske unije i općenito europskih organizacija kršćanofobija ne postoji pa stoga se protiv nje nema smisla boriti. To što misle druge organizacije je potpuno nevažno.