Konačna smrt neoliberalizma
Htjeli mi to priznati ili ne istina glasi da su prije 20 godina sve stranke bili zagovornici neoliberalizma. Svi su zagovarali otvorene granice, gospodarsku globalizaciju i slične politike. Danas s druge strane praktički niti jedna ozbiljna stranka ne podržava ovu ideologiju pa je stoga nastupila konačna smrt neoliberalizma.
Neoliberalizam je najlakše definirati kao ideologiju koja zagovara slobodno kretanje kapitala, proizvoda, usluga i ljudi. Te postavke su za zapadnu elitu 30-40 godina imale istu važnost kao deset božjih zapovjedi. Drugim riječima to se nikako nije moglo i nije smjelo promjeniti.
To je bilo tada, a danas živimo u jednom potpuno drugačijem svijetu. Mnogi će danas optužiti Trumpa za taj drugačiji svijet, ali to je najobičnija laž. Kao primjer te laži možemo uzeti MMF protiv kojega su u SAD nastrojene Republikanska i Demokratska stranka. Time želimo reći da su i Trump i Biden svaki na svoj način blokirali funkcioniranje MMFa kojemu je jedini smisao postojanja promocija globalizacije. Njih oboje su blokirali izbor MMF sudaca koji sude trgovinske sporove među državama pa on sada više ništa ne može.
Identičnu situaciju imamo i kada govorimo o trgovinskim sankcijama Kine. Trump je u svom prvom mandatu uveo sankcije Kini, a potom ih je Biden samo pojačao. Povodom Bidenovog jačanja trgovinskih sankcija Kina prošle godine ulaže službeni protest, ali situacija se ne mjenja. Ona se ne mjenja niti tada niti u doba druge Trumpove administracije koji uvodi nove sankcije. Inače sličnu poziciju o globalizaciji ima i Europska unija koja uvodi carine na kineske proizvode.
Sljedeći gospodarski konsenzus ljevice i desnice je da se tržište ne može samoregulirati. Taj konsenzus po Rodriku (slika) tvrdi da država mora regulirati ekonomiju jer se tržištu ne može vjerovati. Država mora imati svoju industrijsku politiku i utjecati na tržište da se postignu željeni državni ciljevi.
Sljedeća sloboda neoliberalizma koja umire je sloboda kretanja kapitala. Ona je živa i zdrava u Europskoj uniji gdje je ustavno zaštićena, ali globalno ona umire. Preciznije bi bilo reći da je ova sloboda umrla fragmentacijom globalnog financijskog sustava. On se fragmentirao državnim odluka koje dovode do formiranja regionalnih blokova.
Mogli bi nešto slično reći i za slobodu kretanja ljudi prije svega iz siromašnih u bogate države, ali tada bi lagali. Mi bi lagali jer niti jedna ozbiljna stranka nije nikada izašla s programom koji govori o povećanju broja migranata. Sada se jedino više javno govori protiv njihovog primanja i tu priča staje.
Osnovni problem neoliberalizma je po Branku Milanoviću uvijek bio da je to univerzalna doktrina. Time želimo reći da su njegovi pozicije uvijek bile da je on u pravu,a sve drugo je nevažno. On potpuno ignorira vjerska i druga uvjerenja, povijest, jezik, ekonomske resurse i sve druge parametre. Njegova pozicija je uvijek bila radite to što govorimo (privatizacija, globalizacija,…) i sve će biti super.
U slučaju ako sve nije super neoliberalisti nisu odustajali nego za neuspjeh optužuju narod. Za sljedbenike neolibaralizma njegov neuspjeh je uvijek vezan moralnim manjkavostima naroda koji ne prihvaća neoliberalne vrijednosti. Njihove teorije i mjere nisu nikada neuspješne pošto jedino mogu biti neuspješni oni koji ih provode.
Neoliberalizam je danas mrtva ideologija kao što je to prije 35 godina postao komunizam. Još uvijek postoje neki koji u nju vjeruju, ali nitko iole ozbiljan s političkim ambicijama ga ne zagovara.