Japanski car
Dva desetljeća duga priča o reformi nasljeđivanja pozicije japanskog cara je napokon završila. U osnovi riječ je bila o ustavnoj krizi pošto japanski car u braku nije mogao dobiti sina,a odbijao je uzeti službene ljubavnice.
Priča o Japanu započinje u prethistorijsko doba kada tamo živi jedino sibirski narod Jomonci čiji potomci su danas narod Ainu. Približno 500 godina prije Krista na Japan su se iz smjera Koreje počeli naseljavati preci današnjih Japanaca. Zahvaljujući poljoprivredi oni su bili brojčano nadmoćniji pa počinju potiskivati Jomonce sve više na sjever.
Riječ je o razdoblju koje predstavlja mitsko doba Japana pošto tada vlada mitski car Jinmu. Po legendi on je direktni potomak Boga, što ujedno vrijedi i za sve kasnije careve. Klasična razdoblje Japana navodno započinje u VI stoljeću s carom Kinmeiom čije postojanje potvrđuje arheologija.
Nekada su carevi samostalno vladali, ali puno češće su u njihovo ime vladali šoguni, vojni diktatori. Vremenom se japanski carski sistem stabilizirao na temelju nekoliko obitelji. Na čelu se naravno nalazila carska obitelj, a uz nju se nalazilo još par polucarskih obitelji koje bi stupile na vlast u slučaju izumreća prve.
Nakon poraza u Drugom svjetskom ratu SAD nameće Japanu novi ustav i novi način nasljeđivanja. Po tada nametnutom zakonu carevi mogu biti samo muški potomci cara Hirohita i njegove braće. To sve normalno i lijepo zvuči do početka 21 stoljeća kada postaje očito da dinastija može izumrijeti.
Za tu situaciju razlozi su bili dvojaki, ali u osnovi glavni bi bio da se posljednji princ rodio 1965. Drugim riječima najmlađi muški član carske obitelji 2005. ima 40 godina što navodi Japan da pokrene proces promjena pravila nasljeđivanja.
Pravilni odgovor na pitanje zašto niti jedan princ nije bio rođen između 1993. i 2005. se nije nalazio u sterilnosti sadašnjeg cara nego u njegovoj ljubavi prema ženi. Po ustavu princ ili car može imati službenu ljubavnicu koja bi mu rodila prijestolonasljednika, ali Naruhito to odbija.
On se bio ženio za japansku verziju princeze Dijane koja se zove Masako. Ona je kao i gotovo svaka djevojka sanjala biti princeza, a kada san ostvaruje ona biva neugodno iznenađena. Prvo ju je odbio sav carski ceremonijal, pa pitanje rađanja (nisam ja inkubator), a potom i „žrtvovanje” karijere”. Ona na kraju rađa kćer, pada u tešku depresiju i povlači se iz javnosti.
Kako ju Narihuto za kojeg se udala 1993. (slika) iznimno voli on zaključuje da je lakše promjeniti ustav kako bi kćer mogla postati carica nego dobiti sina. Zbog toga se u Japanu 2005. pokreću ustavne promjene koje su zaustavljene 2006. kada carev brat Fumihito najavljuje da će dobiti sina.
To na trenutak zaustavlja ambiciju Naruhita koji 2019. postaje car. Zaustavilo ju je na trenutak, ali on nastavlja svoje lobiranje političara i možemo reći ovaj mjesec postiže ograničeni uspjeh.
On postiže ograničeni uspjeh jer je prije oko 15 dana japanski parlament izglasovao promjene zakona o nasljeđivanju prijestolja. Po novom zakona o nasljeđivanju car u ovom slučaju Naruhito može sam izabrati svog muškog nasljednika. Taj nasljednik mora poticati iz polucarskih obitelji koje su nakon Drugog svjetskog rata izbačeni iz linije nasljeđivanja.
Teoretski govoreći car sada može usvojiti nekog člana tih obitelji i oženiti ga svojom kćerkom. Tako bi kćer stavio na prijestolje iako žene nemaju pravo nasljeđivanja. Druga mogućnost je naravno da ako mu kćer rodi sina, njega proglasi svojim nasljednikom.
Tim načinima on može ukrasti prijestolje bratu koji je 2006. blokirao promjene kojima bi njegova kćer stala caricom. Pitanje je sada samo koliko on želi da njegovi, a ne potomci brata caruju Japanom ?