Budućnost poljoprivrede

  Predsjednica Europske komisije je u siječnju 2024. pozvala na dogovor stručnjaka koji će odlučiti budućnost poljoprivrede u Europskoj uniji. Stručnjaci su sada, znači u rujnu izašli s zaključcima o transformaciji europske poljoprivrede.

  Svi sastanci na kojima je usuglašena ova odluka su doneseni u skladu s modernim konceptom cijelog društva. To znači da je vlada (Komisija) organizirala sastanke na kojima sudjeluju paradržavne organizacije (NGO), akademici, seoske zajednice i poljoprivredne kompanije.

  Tijekom 8 mjeseci razgovora, dogovora i pregovora svi oni su zajedno usuglasili plan. Riječ je o planu kojemu je cilj transformirati poljoprivredu da bude socijalno i ekološki osjetljiva, održiva i istovremeno profitabilna. Dokument koji navodimo predstavlja prijedloge koje potom trebaju prihvatiti, izglasovati Europska komisija i države članice.

  Ova reforma se temelji na 14 točaka koje ćemo sada navesti. Prva od njih govori o nužnosti jačanja pozicije farmera u procesu proizvodnje hrane. U njoj se govori o pomoći farmerima da povećavaju efikasnost i dobiju veću cijenu proizvoda uz zadržavanje kompetitivnosti.

  U drugoj točki se govori o jačanju europskih zakona i harmonizaciju metodologije procjene održivosti farmi. Treća točka se bavi „nužnim” izmjenama europskog financiranja farmera. Po njoj novac bi trebao biti usmjeren u cilji promocije socijalno-ekonomskih i ekoloških ciljeva. Sastavni dio te politike bi bila podrška održavanju farmi, da farme ne propadaju. Završni cilj tih novih poljoprivrednih subvencija bi trebao biti postizanje europskih ciljeva; bioraznolikost, klimatska neutralnost, seoski razvoj, proizvodnja hrane.

  Riječ je o transformaciji koja treba puno novca pa sljedeća točka govori da bi EU i privatni investitori trebali dati povoljne kredite. Peta točka govori da ova reforma neće funkcionirati bez reforme tržišne politike Europske unije. Jednostavno europski poljoprivredni proizvodi će postati nekompetitivni pa je nužno nagovoriti i druge države da vode istu politiku.

  U šestoj točki se govori o nužnim izmjenama hrane koje jedu stanovnici Europske unije. Tu se prije svega cilja na ideju da bi Europljani trebali jesti manje mesa i više biljnih proteina. Tu transformaciju prehrane bi Europska unija trebala sponzorirati. Sedma točka nam govori da bi svi trebali živjeti u skladu s potencijalima naše planete. To znači da se treba smanjiti korištenje pesticida, mineralnih gnojiva i poboljšati načine dodavanja hranjiva u zemlju. Kako bi se postigao ovaj cilj potrebno je osnovati novi europski poljoprivredni fond koji će dati podršku farmerima.

  Osma točka nam govori da farmeri trebaju smanjiti ispuštanje stakleničkih plinova. Autori izvještaja nam potom govore da je riječ o kompleksnom problemu na koji oni trenutačno nemaju odgovor. Deveta točka spominje stočarstvo i u njoj se govori o nužnosti smanjivanja stakleničkih plinova i dobrobiti životinja.

  Točka deset govori da Europska komisija treba donijeti zakon kojim će se zabraniti stvaranje novih poljoprivrednih površina. Tu se isto govori o stvaranju novih sorti poljoprivrednih biljaka koje će biti bolje prilagođene na klimatske promjene. Odmah potom se govori o podršci farmerima putem osiguranja od vremenskih nepogoda.

  Potom nam točka broj 12 govori o nužnosti stvaranja raznolikogi atraktivnog poljoprivrednog sektora. Pri tome se cilja na zadržavanje mladih, uključivanju žena i osoba porjeklom s drugih kontinenata u farmere. Točka 13 nam govori o boljem korištenju znanja i inovacija u poljoprivredi. Tu se posebno naglašavaju javno-privatna partnerstva u jačanju istraživanja i inovacija.

Posljednja 14 točka kojom završava izvještaj nam govori o nužnosti promjene upravljanja i stvaranju nove kulture suradnje. U skladu s tim ova točka predlaže stvaranje neke vrste Komiteta za poljoprivredu u kojemu će sjediti predstavnici „nevladinih” organizacija, akademici i predstavnici farmera.

  To je ono što ovaj izvještaj govori, a sada ćemo preći na ulični riječnik. Izvještaj govori o nužnosti iznimno skupog prelaska na „ekološki održivu poljoprivredu”. Taj prelaz bi masivnim financiranjem trebala potpomoći Europska unija dok bi farmeri trebali uzeti jeftine kredite u cilju transformacije farmi. Poljoprivredni proizvodi koje ćemo transformacijom dobiti će biti iz svjetske perspektive nekompetitivni, preskupi. Riječ je o cijeni koju po mišljenju stručnjaka trebamo platiti da bi spasili našu planetu.

  Cijeli izvještaj napisan na engleskom jeziku (100 stranica) možete pročitati na sljedećoj poveznici.