Gdje su pare
Jesen polako dolazi pa ujedno dolaze pozivi usmjereni na EU i SAD u stilu gdje su pare ? Prvi poziv dolaze u cilju financiranja borbe protiv dezertifikacije, potom rasne pravde i na kraju borbe protiv klimatskih promjena.
Između 17 i 28.08.2026. se održala 17 po redu konferencija država Ujedinjenih naroda u cilju borbe protiv dezertifikacije. Ime ovogodišnje konferencije je bilo „Obnovimo zemlju, obnovimo nadu”.
Po Ujedinjenim narodima Mongolija u kojoj se održava ovogodišnja konferencija je država u kojoj se degradiralo već 77% teritorija. Za razliku od UN-a mene su još u školi učili da je Mongolija prije svega pustinja još od pradavnih vremena. Vjerojatno sam dobio pogrešnu edukaciju…
U najavi ovogodišnje konferencije se govorilo da su bogate države prošle godine obećale 16 milijardi dolara za borbu protiv dezertifikacije. One su to obećale, ali ne postoji način da im se uzme obećani novac.
Vrhunac ovogodišnje konferencije postaju jamstva da će se 1.3 milijarde dolara uložiti u 23 konkretna projekta borbe protiv dezertifikacije. Najniža točka konferencije postaje američki veto na završnu deklaraciju. On je uložen zbog njenog spominjanja roda, „nevladinih” organizacija i autohtonih naroda. Tucet država osuđuje američki veto, ali…
Potom je 25.08.2026. u javnost pušten „stručni” izvještaj Komiteta za eliminaciju rasne diskriminacije UNa. U njemu se 59 puta spominje da Zapad treba izvršiti reparacijsku pravde prema potomcima robova. Normalno pojam Zapad se ne spominje nego se koristi pojam Atlantik (45 puta).
To je u skladu s teorijom da su crnci bili samo žrtve zapadnog robovlasništva dok su afričke ili azijske države potpuno nevine. Kao što smo ranije govorili crnce su Europljani vodili iz Afrike da bi ih iskorištavali, dok su ih muslimani vodili i smještali u palače. Zbog toga su europske države krive, a muslimanske nevine.
Taj stručni „izvještaj” priznaje da se ne može tražiti odšteta za ono što su države radile kada su njihove radnje bile legalne. Bez obzira na to u točki 34. izvještaja se navodi: „Države su obvezne žrtvama dati mogućnost da traže kompenzaciju…. …Pojedinci i grupe imaju pravo tužiti UN-u države koje ne omogućuju dovoljnu odštetu”. U sklopu ove definicije žrtve su osobe koje pripadaju nekoj rasnoj skupiti kojoj je nanesena kolektivna šteta iako ju navodna žrtva nije doživjela.
Na kraju krajeva znate li koliko traže afričke, karipske i slične države od Zapada ? One traže između 33 i 777 tisuća milijardi dolara odštete. Po pitanju cifri citirali smo južnoafričke novine koje izlaze s njom nakon što je njihov predsjednik zatražio odštetu za robovlasništvo.
Poslije ovih izvještaja, konferencija dolazi ekološki skup država COP 31 koji se ove godine održava u Turskoj. Prošle godine je na ovom skupu potpisano da bogate države (čitaj Zapad) moraju financirati siromašne s 1.3 tisuća milijardi dolara godišnje.
Baš me zanima koliko će taj broj sada porasti, a Vas ?