Održivo poslovanje

  Ove godine stupa na snagu novi europski zakon koji u realnosti predstavlja oporezivanje kompanija. To je zakon koji ultimativno zahtjeva održivo poslovanje kompanija i koji stupa na snagu 02.07.2026.

  Za početak red nam je vratiti se par godina unatrag kada su SAD i Europska unija vodili slične politike. Znači red nam je vratiti se u woke godine, preciznije na njihov kraj, 2024. kada su nas učili o održivom poslovanju.

  Tada su svi govorili o korporativnoj ESG politici. Prevedeno na hrvatski svi su govorili o nužnosti stavljanja korporativnog naglaska na održivost (Environment), odgovornost (Social) i transparentnost/upravljanje (Governance). Tada su nam govorili da tvrtke koje provode ESG politike lakše privlače investitore i ostvaruju uspjeh.

  Kada prevedemo te po nama muljaže u realno poslovanje otkrivamo da stvari nisu tako jednostavne. Za početak kompanije moraju smanjiti ispuštanje stakleničkih plinova u atmosferu, smanjiti potrošnju sirovina, reciklirati otpad i smanjiti zagađivanja.

  To je bio ekološki dio obveza (E), nakon čega dolazi društveni (S). Po tom pitanju kompanija mora štiti ljudska prava, imati visoke radne standarde i raznolikost radnika. Posljednji praktični dio je onaj o upravljanju kompanijom (G). Kompanija po ovom pitanju treba vršiti etička poslovanja, imati transparentnost, unutrašnje kontrole,…

  Kada preskočimo očite štete korporativnom poslovanju tih politika dolazimo do one zadnje. Ta nam govori da kao što su kompanije trebale imati menadžere raznolikosti one sada trebaju imati ESG menadžere. Ukratko zavisno od svoje veličine kompanije moraju imati djelatnike koji provjeravaju da li ona ispunjava ESG uvjete. To je de facto porez !?

  U skladu s tim nije teško zaključiti da je promoviranje ESG korporativne politike neslavno propalo. Investitori u korporacije koje provode ESG politike gube novac. Oni 2022. gube novac jer ESG kompanije lošije posluju od normalnih korporacija. Nema nikakve veze da li govorimo o europskim ili američkim investitorima u njih.

  Riječ je o iritirajućoj situaciji za svaki režim koji promovira zelenu transformaciju. Jedino što on u ovoj situaciji može je donijeti zakon kojim nameće ESG namet na korporacije pa to Europska unija i čini.

  Po zakonu koji stupa na snagu 02.07.2026. kompanije će trebati angažirati ESG agencije koja ocjenjuju njihovo ESG poslovanje. Kao primjer ESG agencijama uzimamo Inrate koja će korporacijama davati ESG ocjene između A+ i D-. To ocjene označuju da kompanija ima pozitivan utjecaj na okoliš i društvo (A+) ili negativan (D-).

  Možda se sada pitate kakve su korporativne implikacije na primjer ocjene D- ? Europski bankovni regulator govori da su te korporacije nesigurne i njima se ne trebaju davati krediti. To je prva implikacija, a druga da kompanije s lošom ESG ocjenom poslovanja neće imati pristup europskim fondovima niti poslovima. Treća implikacija postaje mogućnost da će paradržavne udruge koje EU financira netko poslati na vrata „neodgovorne” kompanije”.

  Sigurni smo da će netko kod nas doći na ideju: „ja neću imati ESG rejting”. Te kompanije će platiti kaznu jer sve moraju imati ESG rejting, znači angažirati neku ESG agenciju !?

  Za kraj ćemo reći da Europska unija priznaje da je ESG u stvarnosti „državni” porez. Zbog toga je 09.12.2025. izmjenila zakon kako bi smanjila troškove vezane s korporativnim ESG ocjenjivanjem.

  Time je ujedno priznala da je riječ o porezu !?