Paralelna povijest

  S izuzetkom realno govoreći iskusnih povjesničara malo tko zna da su Rim i Kina imali više od tisuću godina sličan razvoj. Ta paralelna povijest sila koje su obilježile moderni svijet započinje 850 godina prije Krista i završava 1500 godina kasnije.

  U određenom smislu povijest Kine započinje s dinastijom Zapadni Chou koja formira državu oko 1050 godina pr.Kr.. Tijekom sljedećih stoljeća ona gradi kolonije kojima pored ostalog širi svoju kulturu. Nešto identično se događa na Mediteranu gdje prije svega antička Grčka gradi svoje kolonije i širi svoju kulturu.

  Druga faza paralelne povijesti započinje oko 500 godina pr.Kr na Mediteranu i u Kini. Na rubovima tadašnje kineske i mediteranske civilizacije počinju nastajati države (Rim i Qin) koje će formirati carstva. Tijekom sljedećih 100 godina one uspješnim ratovanjem proširavaju svoj teritorij i istovremeno čuvaju neovisnost. Pri tome imaju geografsku pomoć pošto se nalaze udaljeni od tadašnjih velesila.

  Treća faza započinje u Kini 318. prije Krista kada Qin osvaja Sichuan, a na Mediteranu 278 kada Rim osvaja Italiju. U pripremi ove faze obje države praktički istovremeno provode do tada nevjerojatnu militarizaciju stanovništva. Qin tada sve svoje stanovnike dijeli u 31 regrutacijsku jedinicu,a Rim u njih 35. Ova vojna reforma predstavlja samo jedan osnovni primjer centralizacije koje gotovo istovremeno provode obje države.

  Četvrtu fazu predstavljaju pobjednički ratovi s velesilama koje obje države vode u 3 stoljeću prije Krista. Po završetku tih ratova 221. pr. Kr. u Kini dolazi do formiranja Kineskog carstva, dok na Mediteranu do rimske dominacije (201.) i potom carstva.

  Nakon te pobjede nastupa peta paralelna faza koja traje 400 godina. Tijekom nje se usporava osvajanje novih teritorija dok ujedno dolazi do kulturne i gospodarske homogenizacije.

   Šestu fazu koja započinje oko 200 godine obilježavaju barbarski napadi i državni raspad. Kinesko carstvo dinastije Han 220. prestaje postojati dok se Rimsko carstvo raspada 260 (kriza trećeg stoljeća).

  Gotovo istovremeno dolazi do obnove u obje države. Dok u Rimu generali-carevi vrše ponovno ujedinjenje države (275.) u Kini na vlast stupa dinastija Jin. Te obnove predstavljaju sedmu fazu nakon koje dolaze barbarska osvajanja Kine i Rima.

  Tu osmu fazu paralelne povijesti predstavljaju ostaci ove dvije države. Kina je u 4 stoljeću pred napadima barbara izgubila sjeverni dio države, a Rim u 5 stoljeću svoj zapadni dio.

  Bez obzira na to obje države u svom smanjenom obliku nastavljaju postojati čime ulazimo u 9 fazu. Riječ je o fazi u kojoj Kinesko i Rimsko Carstvo tijekom 6 stoljeća pokušavaju povratiti izgubljeni teritorij. Kinesko Carstvo se obnavlja 581. zahvaljujući osvajanjima civiliziranih barbara pod Sui dinastijom dok Mediteran kreće svojim putem. Justinijanov pokušaj obnove Rimskog carstva je privremeno izgledao uspješno, ali se pod muslimanskim napadima urušava.

  Time završava paralelna povijest Kine i Rima/Mediterana. Kina će ostati ujedinjena država sve do današnjih dana dok nitko to do sada nije ostvario na Mediteranu. Možemo možda reći da je Europska unija nova sjevernija verzija Rimskog carstva i to bi bilo to.

  Taj neuspjeh u obnovi Rimskog carstva rezultira europskom testiranjem raznih ekonomskih, društvenih i znanstvenih teorija što rezultira europskim uspjehom. S druge strane u carskoj Kini kao i danas u EU car i njegova birokracija reguliraju što je dopušteno, a što ne. To na kraju rezultira stagnacijom u inovacijama što znamo još iz doba Rima.