Vijetnam
Prošle godine je preminuo vrhovni vođa nominalno komunističkog Vijetnama Nguyen Phu Trong (slika). Ta smrt je dovela do tihe borbe za vlast između policije i vojske.
Preminuli vođa Nguyen Phu Trong je istovremeno bio generalni sekretar partije, sekretar Centralnog vojnog komiteta partije i predsjednik Vijetnama. Drugim riječima Kina još uvijek nije niti približno jedina nominalno komunistička država koja je prihvatila kapitalizam. Vijetnam ga je isto prihvatio istovremeno zadržavajući jednopartijski sustav kojeg održavaju policija i vojska.
Smrt vrhovnog vođe u Vijetnamu dovodi do „Maljenkovog trenutka” ili drugim riječima političke borbe za vlast. Novi vrhovni vođa Vijetnama 03.08.2024. postaje bivši šef tamošnjeg KGB-a i policije To Lam. On je preuzeo sve političke i stranačke dužnosti pokojnog „velikog vođe” što dovodi do vojne „pobune”. Dva tjedna kasnije To Lama su prisilili podnijeti ostavku na poziciju predsjednika Vijetnama kako to bi postao vijetnamski general Luong Cuong.
Ta prikrivena, ali stvarna borba za vlast u Vijetnamu se događa tijekom mjeseci kada Donald Trump preuzima Bijelu kuću. Riječ je o političkom događaju koji utječe na događaje u Vijetnamu pošto je ova država 2024. šesti najveći svjetski izvoznik u SAD. Ona prošle godine samo u SAD izvozi proizvode vredne 142 milijardi dolara. To predstavlja razlog zašto Trump najavljuje uvoznu carinu na njene proizvode od 46% !?
Kako je Vijetnam postao tako veliki izvoznik nije teško zamisliti. Strogo pojednostavljeno govoreći on odlučuje kopirati kineski gospodarski model dok istovremeno sanja svoje pretvaranje u Južnu Koreju.
Stope gospodarskog rasta Vijetnama su posljednjih desetljeća iz zapadne perspektive bile nevjerojatne. Tijekom 40 godina bruto domaći proizvod po stanovniku se povećao oko 6 puta, a tamošnji gospodarski plan traži da se tim putem nastavi. Možemo slobodno reći dugoročni gospodarski plan Vijetnama je održavanje stopa gospodarskog rasta od 7% godišnje sve do 2050. Realno govoreći tako nešto je nemoguće, ali plan su donijeli 2023. kada se još uvijek vjerovalo u nastavak trgovinske globalizacije.
Dosadašnji gospodarski rast je stvorio iznimno povjerenje stanovnika u tamošnji sustav. Na pitanje postavljeno 2023. da li živite bolje nego roditelji praktički svi Vijetnamci su rekli DA. Oni se s tim svojim pozitivnim odgovorom nalaze na prvom mjestu u svijetu !?
Osnovni razlog za te ekonomske uspjehe su strane investicije u prije svega proizvodne pogone. Kako se SAD i Kina sada već gotovo 8 godina ekonomski svađaju zapadne korporacije su pojačale ulaganje u Vijetnam. Samo prošle godine su investitori uložili 25.35 milijardi u Vijetnam.
Ti investitori nisu bilo tko nego pa baš najjače korporacije za koje svi znamo. Kao primjer ćemo samo navesti Apple koji zapošljava 200 000 Vijetnamaca i Samsung koji u Vijetnamu navodno ima 28 tvornica.
To su trenutačne gospodarsko-političke pozicije Vijetnama s prilično jasnim implikacijama iz gospodarske perspektive. Što će se dogoditi s svim tim tvornicama i stranim investicijama ako SAD stvarno uvede najavljenu uvoznu carinu ? Pretpostavljam da svi znamo odgovor na to pitanje.
Vijetnam sada treba riješiti trgovinsko pitanje s SAD dok istovremeno traju njihove političke borbe za vlast. Pitanje svih pitanja ispadne mogu li policija koja podržava To Lama i vojska koja podržava Luong Cuonga zajedno surađivati na postizanju dogovora s Washingtonom ?