Trgovinski sporazum
Europska komisija je potpisala trgovinski sporazum s Mercosurom i Meksikom. On sada treba ići na potvrdu u parlamente članica Europske unije. Ako ga potvrdi 15 parlamenata on će stupiti na snagu.
Ovaj kratki uvod osobama upućenim u tematiku ukazuje na tucet neugodnih činjenica. Prva od njih je jačanje centralizacije Europske unije u kojoj članice prestaju biti države i postaju provincije. Ne vjerujete u to ?
Vratimo se za početak 10 godina unatrag kada Europska komisija potpisuje trgovinski sporazum s Kanadom. Da bi taj sporazum stupio na snagu trebalo ga je potvrditi svih 27 članica Europske unije. Kako mu se usprotivila jedna belgijska federalna jedinica on je bio blokiran. Europska komisija je izvlačeći rješenja iz sive zone rješila taj problem i rekla nikada više.
To nikad više su označile zakonske promjene da pojedinačne članice više ne mogu blokirati trgovinske sporazume. Sada trgovinske sporazume koji potpisuje Europska komisija može blokirati samo 13 ili više članica koje im se protive. Zbog toga za stupanje na snagu ovog sporazuma više nije potrebno 27 ratifikacija nego samo njih 15.
Iako se često navodi da je glavnu prepreku ranijem potpisivanju sporazuma EU-Mercosur (Brazil,Argentina, Bolivija, Paragvaj, Urugvaj) predstavljala Argentina stvar nije tako jednostavna. Prije više od 2 godine brazilski predsjednik Lula se usprotivio potpisivanju sporazuma.On se usprotivio jer „Europska unija nema pravo postavljati ekološke uvjete za sporazum”.
Sporazum EU-Mercosur se predstavlja, prodaje na dva različita načina. Prvi je da on predstavlja diversifikaciju europske trgovine,a drugi je ekološki. U ekološkom dijelu se govori da on predstavlja model održivog razvoja, zelene tranzicije, klimatske neutralnosti i poštovanja ljudskih prava.
Kako se kao što smo ranije naveli Brazil protivi postavljanju ekoloških uvjeta za sporazum nužno ga je bilo pravilno napisati. To znači da se u sporazumu konkretno navodi da će se Brazil boriti protiv protupravnog raskrčivanja šuma !? Tom neobičnom definicijom su ispunjeni ekološki uvjeti za potpisivanje sporazuma !?
Od različitih korporacijskih lobija najveći zagovornik sporazuma je europska automobilska industrija. Ona ga vidi kao rješenje svojih problema, kao spas od izumiranja. Između 2019. i 2024. prodaja automobila u Europskoj uniji se smanjila 18.4%,a jedini svjetle točku su Španjolska i izvoz u Tursku dok onaj u Kinu doživljava kolaps.
Sporazumu se najoštrije protive poljoprivrednici i predstavnici ekoloških udruga. Poljoprivrednici se protive znajući efekat povećanog uvoza poljoprivrednih proizvoda iz ekvatorske države i stoke iz Argentine. Ekološke udruge se protive jer će sporazum ubrzati uništavanje šuma, prašuma u državama Mercosura.
Politički gledajući trgovinski sporazum podržavaju Njemačka i Španjolska,a protive mu se Francuska, Italija i Poljska. Ove tri država zajedno zbog svog broja stanovnika mogu blokirati europske ratifikaciju sporazuma, ali…
To ali predstavlja da su Francuska i Italija de facto bankrotirane države bez vlastite valute. Drugim riječima Europska komisija i Europska središnja banka ih mogu ucjeniti da podrže sporazum pa će ga one podržati.