Stvaranje Hrvatsko-ugarskog kraljevstva
Pretposljednji tekst povodom 1100 godina Kraljevine Hrvatske je stvaranje Hrvatsko-Ugarskog kraljevstva. Riječ je o uniji koja s prekidima traje više od 800 godina pa ćemo sada navesti kako ona nastaje.
U osnovi prilično točno znamo kako dolazi do formiranja Hrvatsko-ugarskog kraljevstva, ali zbog vremenske udaljenosti na mnogim mjestima se javljaju nejasnoće. Zbog toga ćemo što je jasnije moguće navesti kako je ona formirana.
Nakon smrti kralja Zvonimira 1089. bez nasljednika, bez djece njegova supruga Jelena Lijepa se poziva na bizantski zakonik. Po njemu udovica vladara ima pravo izabrati nasljednika, pa ona stoga za novog kralja Hrvatske izabire svog brata kralja Ugarske, Ladislava. Rekli smo bez djece jer bi u slučaju da je kralj Zvonimir imao kćer koja ga je nadživjela, njen muž postao kraljem.
Dok je Slavonija koja se u 11 stoljeću tri ili četri desetljeća nalazila pod vlašću Ugarske taj izbor prihvatila ostatak Hrvatske nije. U ostatku Hrvatske je 2 godine vladao posljednji Trpimirović Stjepan II, a potom plemići biraju Petra Svačića za novog kralja. Na kraju Petar Svačić će poginuti u borbi protiv Ugarske vojske 1097., ali Hrvatska i dalje odbija priznati vlast Ugarske.
To je novom kralju Ugarske, invalidu Kolomanu (od 1095.) stvaralo dodatne glavobolje kojih ih je i tako imao dovoljno. Jednu od njih su predstavljali novi i novi pokušaja brata Almoša da ga obori s vlasti,a drugi dogovori s papom da ga prizna kraljem Hrvatske.
Kralj Koloman je na kraju postigao svoje ciljeve ne nemogućim osvajanjem nego dogovorom. Riječ je bila o dogovoru s plemićima Hrvatske, takozvanom pactom conventom nakon čijeg potpisivanja je okrunjen za kralja Hrvatske i Dalmacije. Govorimo potpisivanja iako se ono vjerojatno nikada nije dogodilo nego je bila riječ o dogovoru.
Ipak jedno je biti 1102. okrunjen u Biogradu za kralja Hrvatske i Dalmacije, a drugo je stvarno postati kraljem. Zbog toga kralj Koloman provodi razdoblje 1105.-1107. u Dalmaciji kako bi prisilio gradove da priznaju njegovu vlast. To je kao i u ranijem slučaju plemića postigao dogovorom,a ne osvajanjima.
Riječ je o dogovoru na osnovu kojega dalmatinski gradovi priznaju njegovu vlast i plaćaju 2/3 skupljenih carina u njegovu kasu. Zauzvrat dalmatinski gradovi uživaju kraljevu zaštitu,a Mađarima je ujedno zabranjeno naseljavati se u njima. Naveli smo inače tekst Trogirske diplome izdane 25.05.1107. !?
Strogo pojednostavljeno govoreći Pacta Conventa i sporazum s Dalmatinskim gradovima su predstavljali ustav Hrvatsko-ugarskog kraljevstva. Riječ je o neobičnom ustavu koji regulira da vojska Hrvatske neće sudjelovati u Ugarskim ratovima. On isto tako regulira da se Mađari ne mogu naseljavati južno od rijeke Save. Složiti ćete se da su oba navedena članka neobična za personalnu uniju dvije države i istovremeno u korist Hrvatske !?
Riječ je o Uniji koja će se kratkim nesuglasicama trajati do 1526., a potom pod Habsburzima biti obnovljena 1570. Ona će potom trajati sve do kraja Prvog svjetskog rata, ali to je priča za jedan drugi dan.