Reza Pahlavi
Sada već 45 godina Reza Pahlavi sanja poziciju cara Perzije. On će učiniti sve nužno, sklopiti sve nužne dogovore da to postane.
U doba iranske revolucije Reza Pahlavi rođen 1960. je prestolonasljednik Perzije. On je 1980. trebao postati car, ali revolucija se dogodila 1979. pa osamdesete živi u egipatskom izbjeglištvu.
Specifičnost uspješne iranske revolucije je bila u tome da su je organizirali Šiiti koji u samo par država čine muslimansku većinu. Ubrzo potom je pokušana sunitska islamska revolucija u Saudijskoj Arabiji, ali ona je ugušena. To je smanjilo komplikacije Irana u svijetu tako da je mržnja Sunita prema Šiitima ostala “ispod površine” i nije se pretvorila u otvoreni rat.
Ona je ispod površine, ali to ne znači da sunitske države ne mrze šiitski Iran. One ga apsolutno mrze pa davaju pomoć iranskim protivnicima režima. Ostali koji mrze Iran su SAD i Izrael pa su zajedno s Egiptom posljednjih 45 godina podržavali Rezu Pahlavija i njegovu obitelj.
Bez obzira na tu podršku i realno gledajući život u bogatstvu obitelj je teško podnijela gubitak krune. Brat i sestra Reze Pahlavija su izvršili samoubojstvo znajući da se nikada ne mogu vratiti na prijestolje.
On sam je nastavio neumorno pozivati na obaranje iranskog režima i formiranje parlamentarne monarhije. Te njegove pokušaje je još 1986. počela podržavati CIA, ali kao što vidimo još se ništa nije dogodilo.
Dajući intervju Reza Pahlavi 2017. otvoreno izjavljuje: „Moj fokus je oslobađanje Irana. Raditi ću s svakim tko želi pomoći, bio to SAD, Izrael ili Saudijska Arabija”. Vjerojatno ga je zbog te izjave i prijateljstva Pahlavija s „genocidnim” Benjaminom Netanyahuom ministar vanjskih poslova Pakistana nazvao kurvom.
Davajući intervju za BBC nakon početka izraelskog raketiranja (16.06.2025.) Reza Pahlavi izjavljuje: „Iranski narod je motiviran da obori islamski režim znajući da mu je ovo najbolja prilika za to”. Na to Pakistan odgovora izjavom: „Ako je iranski narod motiviran dokaži da imaš jajca pa dođi u Iran i povedi ga u revoluciju. Stavi svoj novac tamo gdje ti je guzica krvava parazitska carska kurva”.
Za objasniti zašto se Pakistan protivi obaranju iranskog režima red je pogledati iransku demografiju koju donosioci odluka vrlo dobro znaju. Perzijanci čine 61% stanovnika, znači apsolutnu većinu, ali istovremeno nedovoljnu za apsolutnu vlast. U Iranu živi više Azerbejdžanaca nego u Azerbejdžanu, ali nasljedni predsjednik ove kavkaske države ih ne želi. Anarhiju u Iranu bi njemu stvorila iznimnu glavobolju pa on de facto podržava stabilni Iran.
Sličnu situaciju imamo i na istoku Irana u geografskoj regiji Beludžistan. Tamošnji narod i regiju su davno podjelili Iran i ranije Velika Britanija, a danas Pakistan. Politički problemi u Iranu bi mogli dovesti do formiranje neke vrste beludžistanske nacionalne autonomije čega se Pakistan užasava.
Na zapadu Irana imamo naftom bogatu provinciju Khuzestan u kojoj većinu čine Arapi, nužno je napomenuti Šiiti Arapi. Njih Irak niti Saudijska Arabija ne žele niti žele da dobiju autonomiju. Identično na kraju vredi i za sunitske Kurde na sjeverozapadu Irana.
Naša poanta bi bila da nitko normalan u stvarnosti ne želi kolaps iranskog režima. Nitko to ne želi jer nitko ne može predvidjeti što će se dogoditi nakon kolapsa države u kojoj živi 90 milijuna stanovnika.
Ukratko iranski susjedi podržavaju stabilnost tamošnjeg režima,a Reza Pahlavi se može slikati. Za kraj je napomenuti da bez obzira na izjavu Pakistana o njemu ako treba izabrati između iranskog totalnog kolapsa i cara Reze Pahlavija on će izabrati drugu opciju. Bez obzira na sve iz muslimanske perspektive bolje je kao susjeda imati izraelsku kurvu nego totalni raspad sustava.