Odgovorno ponašanje

  Današnji tekst je završni dio trilogije tekstova o migracijama koja započinje s nužne migrantske reforme, nastavlja se s fertilitet, a s odgovorno ponašanje završava.

  Kao što smo u tekstu fertilitet prije 55 godina postignut je znanstveno-politički konsenzus o nužnom smanjivanju broja rođenih u svijetu. Sve tadašnje funkcionalne države koje nisu imale vjerskih zapreka su započele provoditi te dogovorene politike. Drugim riječima muslimanske države te politike nisu provodile iz vjerskih uvjerenja, a afričke i one Latinske Amerika zbog svoje nefunkcionalnosti.

  Današnja ili preciznije 2023. stopa fertiliteta je po Svjetskoj banci iznosila 2.2. Riječ je o stopi fertiliteta koja nam ujedno govori da će zbog produženja životnog vijeka u siromašnim državama broj svjetskih stanovnika rasti do 2080. ili 2100., a onda će se stabilizirati ili početi padati.

  Za razliku od prije svega Afrike i dijela arapskih država broj autohtonih stanovnika europskih država se već sada smanjuje. Riječ je o stanovnicima koji su više pola stoljeća žrtve dvije propagandne kampanje režima. Prva kampanja je bila za smanjivanja broja djece,a druga protiv domoljubnih osjećaja pošto je “nacionalizam odgovoran za dva svjetska rata”.

  Zbog toga demografski kolaps u na primjer Njemačkoj i Italiji započinje sedamdesetih godina, a u SAD koji promovira ljubav prema domovini tek sada (slika). To je demografska situacija Zapada koja je potpuno u skladu s zagovaranjem ekološki nastrojene elite. Ona govori mi moramo čuvati našu planetu i odgovorno se ponašiti jer je jedina koju imamo.

  Ukratko mi se moramo odgovorno ponašati, ali postavlja se pitanje što činiti s državama koje se neodgovorno ponašaju. Što činiti s državama kao što je pacifički Vanuatu koja svojom demografskom eksplozijom potpuno uništava vlastitu ekologiju. U malo više od 50 godina broj stanovnika ove kršćanske države je porastao s 95 000 na više od 300 000. pri čemu su uništene tamošnje rijeke i ostala prirodna bogatstva.

  Drugi primjer koji smo isto već navodili je onaj muslimanskog Egipta koji 1947. ima samo 19 milijuna stanovnika, a 2020. već 100 milijuna. Riječ je o demografskoj eksploziji koja ima sličan rezultat kao i ona od Vanuatu.

  Govorimo o državama koje ruše znanstveno-politički i ekološki konsenzus o nužnosti stabilizacije broja svjetskih stanovnika. Oni i puno drugih država smatraju da se demografski svjetski dogovor s početka sedamdesetih godina njih ne tiče. Oni smatraju da imaju pravo na zapadnu pomoć u novcu/hrani kao i da mu šalju svoj višak stanovništva.

  Stvar je u tome da oni to misle, ali u stvarnosti oni to pravo nemaju što bi im se trebalo dokazati. Nitko ne može prisiliti neku državu da smanji svoj broj stanovnika, ali ju može prisiliti da živi s svojim problemima. Time želimo reći da države kao ranije navedene ili Uganda ili …imaju pravo udvostručavati, utrostručavati broj stanovnika, ali onda ih imaju dužnost i prehranjivati.

  Time želimo reći da bi Zapad trebao obustaviti svo primanje migranata iz tih država i obustaviti im svu pomoć. Cilj te politike je da prisiliti države koja vode takvu politiku da pojedu tortu koju su sami ispekli.

  Za kraj je red navesti i naše „stručne” ekologe. Oni zagovaraju obustavu korištenja fosilnih goriva i govore da trebamo spasiti planetu nerađanjem djece. Nekako mi se čini da oni rasistički govore da bjelci trebaju spasiti planetu nerađanjem djece.

  Na kraju krajeva oni trebaju izabrati između podrške ovoj predloženoj mjeri za države koje se ne ponašaju ekološki osvješteno i odluke da su antibijeli rasisti.