Kupovina vremena
U osnovi službena politika proeuropskih stranaka i elite u zapadnoj Europi je kupovina vremena i nada u čudo. Kupovina vremena im dobro ide, ali nikako da im se ispuni nada u čudo.
Prvu otvorenu kupovinu vremena smo vidjeli 2017. u Francuskoj kada Macron postaje predsjednik. Ovog bivšeg ministra ekonomije su mediji predstavili kao genijalca i totalnog politićkog autsajdera. To je bilo nužno pošto su Francuzi otvoreno mrzili tamošnje centrističke političke stranke. Dotadašnji predsjednik Hollande iz Socijalističke stranke je uživao podršku samo 4% Francuza, a ranijeg predsjednika Sarcozija nećemo niti spominjati.
„Autsajder” Macron pobjeđuje Le Pen 2017., i 2022., blokirajući tako izbornu pobjedu nacionalno osvještene stranke. Macron je tako tamošnja proeuropska, multikulturalna elita kupila 8 godina vremena i u europskom smislu te riječi bankrotirala Francusku.
Sljedeće primjer kupovine vremena nam dolazi iz Austrije. Riječ je o operaciji koja započinje 2017.,a dvije godine kasnije rezultira austrijskim pučem. Cilj uspješno izvedenog puča je bio izbaciti iz koalicione vlade nacionalno osvješćenu Slobodarsku stranku.
Oni u tome uspjeva, ali kada u javnost izlazi da je u pravom smislu te riječi to bio puč popularnost stranke počinje rasti. Na parlamentarnim izborima 2024. minimalnu relativnu pobjedu ostvaruje Slobodarska stranka s gotovo 29% glasova. Kako je neprihvatljivo da takva stranka bude vodeća u formiranju vlade sve druge se ujedinjuju protiv nje.
To rezultira formiranjem koalicine vlade koju sastavljaju stranke koje su u izbornoj noći završile na drugom, trećem i četvrtom mjesto. Riječ je o potpuno legitimnom izboru kojim se postižu dva rezultata. Prvi je kupovina još 4 godine vremena za proEU, multikulturalne snage,a drugi jačanje Slobodarske stranke. Nju sada podržava 36% Austrijanaca dok ih je 45% terorizirano idejom da će sadašnja vlada trajati puni mandat !?
Sličnu situaciju s sličnim rezultatom imamo u Njemačkoj gdje su se ove godine održali parlamentarni izbori. Na užasno dosadnim izborima CDU/CSU ostvaruje pobjedu i potom odlučuje ignorirati desničarski AFD na drugom mjestu kako bi sklopio vladajuću koaliciju s Socijalistima. Takozvanoj desnici tipa CDU, HDZ i slično su bliži Socijalisti nego stvarno nacionalno osvještena stranka.
Na parlamentanim izborima održanim 20.02.2025. CDU/CSU osvaja 28.5% glasova, a AFD njih 20.8%. Samo 6 mjeseci kasnije AFD po popularnosti prestiže „izdajnički” CDU/CSU. Njega je 19.08.2025., podržavalo 26% Njemaca, a CDU/CSU njih 25%. Red je priznati da su proeuropske snage tim potezom kupile još 4 godine, a račun na naplatu im stiže tek 2029.
Sve te navedene države predstavljaju zrelo voće koje čeka da padne u ruke nacionalno nastrojenih stranaka. Preciznije bi vrlo vjerojatno bilo reći da birači traže stvarne promjene dok tradicionalne stranke govore da izbori ništa ne mjenjaju.
Zbog toga one samo kupuju vrijeme i poklanjaju državljanstva u nadi da će se spasiti.