Konfucionizam

  Danas Kinezi i Korejci slave Konfucija koji se rodio 28.09.551. prije Krista na području provincije Shandong. Povodom toga red je spomenuti Konfucionizam i što on predstavlja na Dalekom istoku.

  Konfucije se rodio u doba decentralizacije Kine kada postoji tucet kineskih država. Te 551 godine prije Krista postoji 14 državica koje samo u teoriji priznaju „kralja” Linga iz dinastije Zhou. Konfucije se rodio u državici Lu gdje je njegova obitelj pripadala tamošnjoj srednjoj klasi. Bez obzira na to zbog rane smrti oca dio djetinjstva živi u siromaštvu, ali obiteljski status mu omogućava potom rad u državnoj službi.

  Kroz godine i desetljeća Konfucije je napredovao u karijeri pa s navršenih 50 godina postaje guverner, a potom i ministar. Tijekom cijele svoje državne aktivnosti na svim razinama vlasti on je zagovarao centralizaciju državice Lu. U određenom smislu ona je imala identične probleme kao i kraljevstvo Zhou pošto njena aristokracija nije priznavala vladara.

  Zbog svojih pokušaja centralizacije Konfucije se zamjerio tadašnjim bogatašima pa je 498. prije Krista prisiljen na egzil. Par godina prije smrti (479. prije Krista) on se vraća kući gdje uči o pravilnom vladanju i moralu.

  To je priča o Konfuciju i ona već na početku ukazuje zašto se Kinezi protive svrstavanju konfucionizma u religije. Konfucionizam po njima nije vjera nego predstavljanje učenja o pravilnom životu.

  Prvo osnovno učenje Konfucionizma je ljubav prema roditeljima. Po Konfuciju ljubav prema roditeljima je prva vrlina iz koje nastaju sve druge ili kako je on govorio: „Malo od njih koji vole roditelje i poštuju braću će pokazati nepoštivanje prema nadređenima,a nikada nije postojao čovjek koji je poštivao nadređene i stvarao nered…”

  U skladu s tim učenjem praktički svi Kinezi da se bez obzira na sve okolnosti očeve mora poštivati. Istovremeno oni vjeruju da djeca moraju učiniti nešto što će donijeti čast njihovim roditeljima.

  Drugo slično obilježje Konfucionizma je poštovanje svojih predaka. Povodom toga postoji praznik tijekom kojeg se poštuju pokojni preci i on predstavlja samo dio njihovih sjećanja. U osnovi konfucionizam govori da su oni koji ga se pridržavaju dužni barem jednom godišnje doći posjetiti grobove predaka.

  Nakon tog temelja Konfucionizma red je navesti njegovih 5 vrijednosti. Prva od njih je Ren koja se interpretirao kao dobrota ili humanost. Sam Konfucije je govorio da Ren predstavlja mogućnost da se voli što predstavlja srž čovjeka.

  Druga vrijednost je Li koju se najčešće prevodi kao ritual, obred. U stvarnosti on poziva na poštivanje pravila, društvenog i božanskog poretka. On zahtjeva da se uvijek poštuju pravila, ali da ta pravila moraju biti u skladu s Ren. Po Konfuciju u prakticiranju Li sklad je ključ.

  Sljedeća vrijednost Konfucionizma je Yi. Ona traži da čovjek ispuni svoje dužnosti i odgovornosti prema obitelji, zajednici, naciji i svijetu. Po Konfuciju „nadmoćni čovjek pravednost smatra suštinom svega. On ju prakticira u skromnosti i u vjernosti ju nosi do svog završetka”.

  Četvrta vrijednost Konfucionizma je Zhi, mudrost. Ona govori da bi čovjek kao racionalno biće trebao hraniti svoj um predanosti učenju.

  Posljednja vrijednost Konfucionizma je Xin, pouzdanost. Riječ je o pojmu kojeg Konfucije često navodi, najčešće s riječima da čovjek treba biti pošten u svom govoru i ponašanju.