Istrebljenje

  Znanstvenici raspravljaju o nužnosti istrebljenja nekoliko vrsta insekata i životinja. To potencijalno istrebljenje otvara cijeli tucet moralnih pitanja pa se često o planovima javno ne govori.

  Prva vrsta koja se nalazi na popisu za potpuno istrebljenje je jedna vrsta muhe s američkog kontinenta latinskog imena Cochliomyia hominivorax. Ona se nalazi na spisku za odstrel jer je riječ o parazitskom insektu koji napada životinje i ljude.

  Ženka ove vrste postavlja u kožu životinje ili čovjeka koja se nalazi blizu rane između 250 i 500 jaja. Iz tih jaja se izlegnu ličinke koje se hrane na tijelu svoje žrtve koja zbog toga može i preminuti.

  Zbog štete po zdravlje ljudi i životinja još je na početku 20 stoljeća zaključeno da se ovu vrstu treba istrebiti. Do prvog otkrića kako ih se može istrebiti se došlo 1933., a 1954. je provedeno testiranje na nizozemskom otoku Curacao. Nakon toga je ova vrsta do 2000. istrebljena u Sjevernoj Americi tako što se na slobodu pustilo stotine i stotine milijuna sterilnih mušica.

  Trenutno se rade planovi za potpuno istrebljenje ove mušice puštanjem milijardi sterilnih mušica u Južnu Ameriku. Znanstvenici, stočari i farmeri to smatraju nužnim, ali se postavlja pitanje da li je OK potpuno istrebiti neku vrstu ?

  Drugi insekt kojeg znanstvenici žele istrebiti je komarac anopheles gambiae (slika) koji prenosi malariju. Od malarije godišnje oboli 263 milijuna ljudi od čega njih 600 000 premine.

  Pretpostavljamo kako ćete se složiti da bi istrebljenje ovog komarca trebalo biti važnije od ranije navedene američke muhe ? Sve u svemu njegovim istrebljenjem se spašavaju ljudi životi i to bi svi humanisti trebali razumjeti.

  Istrebljenje ovih i drugih komaraca se najlakše postiže isušivanjem bara i močvara što u puno slučajeva nije moguće. Drugi način kako se to može postići je puštanjem u prirodu sterilnih jedinki ili insekticidima. Sve tri navedene metode rezultiraju istrebljenjem svih komaraca na određenom području što stvara druge probleme.

  Zbog toga se cilja na proizvodnju genetski modificiranih komaraca anopheles gambiae. Trenutačno se jedino vode znanstvene rasprave o mogućnosti proizvodnje genetski modificiranih komaraca koji neće prenositi malariju ili istrebljenje.

  Sljedeći na popisu za istrebljenje su različite vrste miševa i pacova prije svega u Australiji i na Pacifiku. Dok New York razmišlja o davanju kontraceptiva miševima kako bi humano smanjio njihov broj (citat) i zabrani prodaje otrova protiv njih Australija nema tu mogućnost.

  Prije približno 2 i pol godine su znanstvenici iz Australije proizveli genetski modificirane miševe koji bi trebali dovesti do istrebljenja ove vrste. Kompjuterski modeli govore da je potrebno pustiti 250 tih miševa u prirodu kako bi istrebili mišju populaciju od 250 000.

  U osnovi postoji opravdani strah da bi se ti genetski modificirani miševi mogli raširiti po svijetu što bi dovelo do istrebljenja vrste. To predstavlja jedini stvarni razlog zašto ova metoda još uvijek nije primjenjena.

  Sve u svemu dok svjetski dušebrižnici brinu o uništavanju habitata, istrebljenju vrsti znanstvenici zajedno s njima rade na novim istrebljenjima. Teško je reći da ova tri primjera planiranih istrebljenja nisu opravdana, ali…