Donošenje odluka
Tijekom božićno-novogodišnjih praznika imali smo praktičnu priliku vidjeti kako funkcionira donošenje odluka u Europskoj uniji. Razlog za to je bio sporazum u slobodnoj trgovini s Mercosurom.
Europska komisija je jedina svjetska vlada koja predlaže i donosi vlastite zakone,a potom u nekim slučajevima glasuje o njima. Većina nas je zaboravila trgovinski sporazum s Kanadom.
Sve u svemu on je bio blokiran zbog odluke jednog federalnog dijela Belgije da uloži veto. Nakon te odluke Europska komisija je napisala nove zakone po kojima jedna članica ne može više blokirati „briljantne” trgovinske sporazume koje ona sklapa.
Izmjenama zakona je regulirano da će se o trgovinskim sporazumima potom glasovati po članku 16. ustava Europske unije. To znači da će se glasovati tako da za prijedlog Europske komisije mora glasovati minimalno 15 članica koje predstavljaju 65% stanovnika Europske unije. Za blokirati prijedlog je dovoljno da 4 članice koje čine 36% stanovnika glasuju protiv. U slučaju ako članice same predlože zakon uz protivljenje Europske komisije tada za njega mora glasovati 20 članica koje predstavljaju 65% stanovnika.
Po pitanju sporazuma o trgovini s Mercosurom kojeg Europska komisija potpisuje 03.09.2025. pojavilo se značajnije protivljenje članica Europske unije. Protiv potpisivanja tog sporazuma su otvorene bili Francuska, Italija, Poljska i tiho još par članica. Oni su protiv jer smatraju da će taj sporazum nanijeti dodatnu štetu njihovim poljoprivrednicima i tu su u pravu.
Na sastanku Vijeće/predsjedništva Europske unije 19.12.2025. prijedlog Europske komisije o potvrdi sporazuma o slobodnoj trgovini s Mercosurom nije prošao. On nije prošao jer su mu se protivile ranije navedene velike članice, Mađarska i par drugih.
Kako nije prošao Ursula von der Leyen je otvoreno glumila Plenkovića i počela tražiti žetončiće. Najjeftiniji žetončić je na kraju ispala Italija pa je s njom sklopljen dogovor za koji Europska unija ne treba dati niti cent.
U sklopu tog dogovora Giorgia Meloni je dobila da članice Europske unije mogu već početkom 2028. trošiti 45 milijardi eura europskih fondova za poljoprivredu. Istovremeno Italija dobiva blagoslov pa može 10 milijardi eura više dati svojim poljoprivrednicima. Treći dio sporazuma govori da se europski novac za poljoprivrednike u sljedećih 8 godina neće smanjivati.
Na osnovu tog dogovora von der Leyen – Meloni Italija postaje žetončić koji na glasovanje održanom 09.01.2026. omogućava izglasavanje „slobodne trgovine” između Mercosura i Europske unije. Na tom sastanku su inače protiv glasovali Francuska, Poljska, Mađarska i Irska koji znači nisu postali žetončići.
Francuska je inače jasno na stol stavila ekonomsku računicu kako bi dokazala zašto je protiv. Po toj računici svaki Europljan će u sljedećih 14 godina postati bogatiji za nevjerojatnih 10 eura !? S druge strane vage se inače po Francuskoj nalaze veliki gospodarski rizici pa je ovaj sporazum štetan.
Bez obzira na to Ursula von der Leyen bi ga 17.01.2026. u Paragvaju trebala potpisati.