Briselski sajam automobila
Ovogodišnji briselski sajam automobila je sličio kompjuterskom iz sedamdesetih godina. On je ukazao da se stogodišnji industrijski divovi urušavaju, a scenu preuzimaju nove korporacije.
Europska automobilska industrija se uz zaštitu Europske unije još prije 35 godina odlučila kladiti na dizel. Svi smo znali da je riječ bila o slijepoj ulici i pored toga što je dizel štetniji za zdravlje od benzina. Bez obzira na tu odluku ona je pružila zaštitu europskoj automobilskoj industriji od stranih konkurenata.
Uvjerena u svoje zaštićeno domaće područje europski dinosaurusi se praktični nisu mjenjali. Oni se nisu mjenjali niti kada se promjenila službena politika koja je počela tražiti proizvodnju električnih automobila. Europska automobilska industrija potom lijeno kreće u tom smjeru koristeći kinesku industrijsku bazu za svoju proizvodnju.
Riječ je bila o idiotskoj strategiji jer je njihov završni proizvod sklopljen od kineskih dijelova morao uvijek biti skuplji od kineskog automobila. To se na kraju i dogodilo, a kao razlog za debakl se navode kineske državne subvencije.
Nužno je ovdje naglasiti da sve, baš sve države subvenciraju svoje korporacije. Time želimo reći da ih subvencioniraju Europska unija, SAD, Kina, Japan i baš svi drugi. Iz perspektive Brisela ipak jedini problem postaju kineske državne subvencije za prije svega automobilsku industriju.
Zbog toga Europska unija 2024. uvodi specijalne carine na kineske proizvođače automobila. Visina carine ovisi o tome koliko kineske korporacija dopuste europsku industrijsku špijunažu. Time želimo reći da je kineskim proizvođačima koji su otvorili knjige i pokazali kako proizvode automobile smanjena carina, a onima koji te ne dopuštaju je dignuta.
Konačni rezultat toga postaje uvozna carina na kineske električne automobile u visini između 27 i 50%. Riječ je o carini koja nezaustavlja prodor kineskih automobila zbog prebacivanja proizvodnje u druge države i jeftinoće proizvoda.
Kao primjer toga ćemo navesti u Briselu predstavljeni automobil Leapmotor B03X koji će se u Kini prodavati za 14 330 dolara. Ako cijenu prebacimo u euru otkrivamo da ovaj stvarni lijepi automobil košta samo 12 260 eura. To znači da bi i s maksimalno uvoznom carinom on trebao koštati u EU oko 18 500 eura.
Po cijeni konkurencija ovom kineskom modelu bi trebao biti u Briselu predstavljen Renault Twingo EV. Usporedba Twingo EV i Leapmotor B03X najbolje ukazuje na razliku u kvaliteti europskih i kineskih EV. Leapmotor B03X je dug 4.3 metra, može voziti 500 kilometara bez punjenja i od 0 do 100 km mu treba 8 sekundi. S druge strane Twingo EV je dug 3.8 metara, može se voziti bez punjenja 263 kilometaram,a 12.1 sekunda mu treba od 0 do 100 km.
Možemo navijati za Twingo EV ako radi ničega drugoga jer se proizvodi u Novom Mestu, ali realnost… U realnosti automobil je u usporedbi s Leapmotor B03X SUV-om sranje.
To budimo iskreni predstavlja potpuno zaostajanje europske automobilske industrije. To je baš svima postalo vidljivo na Briselskom sajmu automobila 2026. pa dovodi do promjene državne politike. Kako je čak i Europskoj komisiji postalo očito da se carinama ne može spasiti europska automobilska industrija trebalo je nešto poduzeti. Ona se ne može spasiti jer Kinezi prebacuju proizvodnju u Maroko, Mađarsku i slično,a njima ne može uvaliti carinu.
Zbog toga Europska komisija 12.01.2026. donosi u dogovoru s Kinom novi dokument o kineskim EV. Tim europsko-kineskim dokumentom se govori da će Europska unija ukinuti carine na kineske automobile. U zamjenu za ukidanje carina biti će postignut dogovor o minimalnoj cijeni automobila kineskih proizvođača u Europi.
Neki pametnjaković će sada ogorčeno upitati reći gdje je tu tržišno natjecanje ? Naš savjet je da odgovor na to pitanje potraži u organima Europske unije…
Za kraj ćemo još ponovno navesti da se bez obzira na ovaj tekst protivimo električnim automobilima. Osnovni razlog za moje protivljenje je državno nasilje koje nas svojim diktatom prisiljava na njihovo korištenje. Mi smatramo da bi po ovom kao i pitanju uvoza kineskih automobila trebali imati tržišnu utakmicu,a ne državni diktat.