Dvije reparacijske priče
Dosta smo pisali o zahtjevima za reparacijama zbog trgovine robljem koje afričke i karipske države upućuju europskima i SADu. Zbog toga s dvije reparacijske priče sada tome pristupamo iz istinite, ali praktički komične perspektive.
U određenom smislu moderna priča o ovome započinje 2022. kada predsjednik Gane na sumitu posvećenom ovoj temi govori: „Ne postoji količina novca koja može nadoknaditi štetu koju je stvorila transatlantska trgovina robljem, ali bez obzira na to sada je vrijeme da obnovimo i ojačamo diskusiju o financijskoj odšteti”.
Manje od 4 godine nakon tog sumita Generalna skupština Ujedinjenih naroda 25.03.2026. glasuje da je transatlantska trgovina robljem najveći zločin protiv čovječanstva. Nećemo sada ponovno govoriti da je to idiotizam i pokušaj pljačke jer se ignorira muslimanska trgovina robljem, kao i ona u samoj subsaharskoj Africi.
To nećemo komentirati jer kao što smo rekli ovome danas pristupamo iz drugačije perspektive. Prvi dio priče nas vodi u londonski kvart Hackney kojim apsolutno vlada Zelena stranka. Konkretno od 57 vijećničkih mjesta Zelena stranka drži njih 42 i ujedno ima gradonačelnika.
Osim gradonačelnika i vijećnika Hackney ima i predsjednika gradskog vijeća s mandatom od 1 godine. Trenutačna predsjednica je Antoinette Oyinkánsọ́là Fernandez (slika) koja je ujedno i najviši dužnosnik Zelene stranke za reparacije.
Govoreći o ranije navedenoj deklaraciji Ujedinjenih naroda ona pored ostalog blebeće: „Neće biti pravog mira i pravde dok SAD, Velika Britanija i druge europske države ne iskupe svoje grijehe od kojih još uživaju beneficije”.
Ako se pitate što je tu smješne reći ćemo da taj dio upravo dolaze. Smješan je onaj dio u kojemu ona traži da Velika Britanija plati bilijune funti odštete dok istovremeno njeno bogatstvo nastaje od robova. Ona je u stvarnosti afrička princeza čiji predak je imao 1400 robova.
Normalno bi bilo da se prvo ona odrekne svog bogatstva u ime reparacijske pravde, ali to joj ne pada na pamet. Zelena stranka istovremeno poručuje svima koji govore da je njeno bogatstvo stvoreno na robovlasništvu kako su rasisti.
To je bila smješna priča o licemjerju na vrhuncu, a sada dolazi o vladajućim zapadnim idiotima. Oni se iznimno razlikuju od kraljeva i slično jer nemaju niti približno osjećaj prošlosti kao oni.
Na skupu država Commonwealtha održanim početkom ovog mjeseca tamošnje afričke i karipske države su tražile odštetu od Velike Britanije. Kralj Charles III se u svom diplomatski pametno napisanom govoru 03.11.2026. odbio izviniti za robovlasništvo,a potom je na scenu stupio premijer.
Britanski premijer Burnham se na ovom skupu obvezao da će se Velika Britanija izviniti afričkim i karipskim državama za svoje sudjelovanje u prekoatlantskoj trgovini robljem. Po riječima ministra vanjskih poslova službeno izvinjenje će biti dano za točno godinu dana. Ono će biti napisano u koordinaciji s oštećenim državama.
Osnovni problem s tom idiotskom pričom da svi znamo kako izvinjenje funkcionira. Ono predstavlja priznanje krivice nakon čega te odvjetnici masakriraju financijskim zahtjevima za odštetom. Zbog toga je idiotski smješno ono što je britanski premijer učinio.
Ova dva slučaja zajedno najbolje prikazuje licemjerje onih koji traže reparacije i glupost onih koji vladaju europskim državama.