Stodnevna reforma
Na današnji dan 1898. završava kineska stodnevna reforma. Cilj reforme je bio u Kini kopirati japanski način modernizacije društva i države.
Životni vijek kineskih carskih dinastija je iznosio oko 300 godina i to je bilo pravilo koje niti Mandžurska dinastija nije mogla izbjeći. Da moguće je uvijek reći kako je za probleme posljednje kineske carske dinastije odgovorna Europa, ali to bi bila laž.
Nakon prvog opijumskog rata (1839.-42.) kojim započinje stoljeće kineskih poniženja nju potresaju dvije velike pobune. Prva je Taiping revolucija koju Kina uz pomoć europskih velesila guši nakon 13 godina borbi (1851.-64.), a druga je bila Nian pobuna (1851.-68.). Osim tih velikih postojalo je i tucet manjih pobunu u jednoj ili maksimalno dvije provincije.
Ukratko to je situacija u Kini kada 1850. Xianfeng koji ima samo 19 godina postaje car. Dvije godine kasnije on se ženi s Cixi koja nakon njegove smrti 1861. počinje de facto vladati Kinom.
Prvo ona vlada Kinom putem svog maloljetnog sina Tonghzi cara,a nakon njegovi smrti na prijestolje postavlja malenu djecu koju sama izabire. Njen prvi izbor 25.02.1875. postaje dječak Zaitan rođen 1871. koji će nositi ime Guangxu car. Zaitan nije imao pravo na krunu, ali one koji imaju moć zakoni nikada nisu ograničavali.
Maleni car je po kineskim zakonima trebao početi vladati 1887., ali to je odgađano do 1889. Tek nakon poraza Kine u ratu s Francuskom (1885.) i gubitka nominalne kontrole nad Burmom (1886.) kineska elita odlučuje dopustiti caru da vlada kada navrši 18 godina.
Tako nastaje hibridni režim koji traje 9 godina i tijekom čijeg postojanja sve državne dokumente dobivaju car i bivša regentica Cixi. Istovremeno car u svim problematičnim slučajevima traži od nje savjet. Tako je funkcionirao taj hibridni sustav do japansko-kineskog rata (1894.-95.) u kojemu je Kina bila ponižena.
Nakon tog poniženja mladi car odlučuje potpuno reformirati, modernizirati državu. U cilju toga sastavlja tim modernizatora za provedbu reformi kako bi se spasila Kina. Dogovorene mjere su bile 11.06.1898. proglašene novim kineskim zakonom čime počinje stodnevna reforma.
Cilj ove reforme postaje pretvaranje Kine u modernu industrijsku državu što znači da se u njoj sve trebalo promjeniti. Znači trebalo je transformirati vojsku, administraciju, plemićka prava, stvoriti industriju i modernu infrastrukturu. S jedne strane car Guangxu je htio provesti što više reformi u što kraćem vremenu,a s druge strane elita kojoj reforme štete počinje sklapati zavjeru protiv cara.
Riječ je o zavjeri koja uspješno završava 21.09.1898. uhićenjem cara i 7 dana kasnije pogubljenjem njegovih reformistički nastrojenih ministara/savjetnika. Sve u svemu reformatorski kineski period je trajao samo 103 dana i od njega potom malo toga ostaje.
Puč protiv cara je provela regentica Cixi koja potom do kraja svog života vlada kao regentica Kine (1908.). Samo dan prije svoje smrti ona naređuje pogubljenje zarobljenog cara kako ne bi nastavio s svojim reformama. Na njegovo mjesto ponovno postavlja maleno dijete koje će biti posljednji kineski car.
Gušenje reforme se smatra kineskim traumatičnim događajem jer on udvostručava pola stoljeća kineskog poniženja na cijelo stoljeće. Bez obzira na to u postmoderno doba neki regenticu Cixi želi pokazivati kao razumnu ženu koja podržava reforme, a ne kao osoba koja je nanijela dodatnih 50 godina patnji Kini.