Islandski referendum
Islanđani su glasovali protiv pristupnih pregovora s Europskom unijom, ali vlada to ne misli poštovati. Tako je završio islandski referendum čiji rezultat racionalne osobe nije mogao iznenaditi.
Za početak red je vratiti se malo u prošlost. Island je možemo slobodno reći 1000 godina bio dio Danske,a onda je došao Drugi svjetski rat. Nakon njemačke okupacije Danske, Velika Britanija okupira Island,a potom 1941. okupacionu vlast prepušta SAD-u.
Tri godine kasnije SAD organizira referendum o neovisnosti Islanda na kojemu 23.06.1944. stanovnici slobodno i demokratski potvrđuju volju okupatora. Od tada pa sve do 2006. Island je bio neovisna republika pod zaštitom Washingtona.
Naša poanta bi bila da se ovaj sjeverni otok-država nalazi pod velikim društvenim kulturološkim i političkim utjecajem Danske i SADa. Gledajući iz prvog primjera, onog Danske Islanđani jako dobro znaju nezasitnost Europske unije. Oni jako dobro znaju da obećanje Brisela ne vrijedi papir na kojemu je napisano, a sada ćemo vidjeti zašto.
Danska ispadne gotovo jedinstveni europski primjer jer joj je 1992. bilo dopušteno glasovati na referendumu za ili protiv formiranja Europske unije. Danci su glasovali protiv, pa su 1993. morali ponovno glasovati. Ovaj put im je obećano da ako izaberu EU Danska neće ući u eurozonu, neće ući u vojnu strukturu EU i da neće sudjelovati u europsko pravosudnoj politici.
Nakon tih ustupaka Danci su navodno rekli DA, a policija je poentirala gađajući vatrenim oružje demonstrante protiv EU. Kasnije vlade u dogovoru s europskim političarima odlučuju referendumima ukinuti sve izuzetke koje Danska 1993. dobiva. To im pa baš i nije uspjelo, ali poanta bi bila da se EU nikada ne može vjerovati.
Riječ je o poanti koju su Islanđani jako dobro skužili pa glasuju protiv pregovora s EU. Druga poanta ili preciznije pogreška islandske proeuropske vlade je bio čisti idiotizam. Islandu neovisnost poklanja SAD,a u referendumskoj kampanji vlada plaši narod tim istim SADom !?
Kao što svi mi učimo u školi o prošlosti Hrvatske tako to uče i Islanđani o Islandu. To znanje htjeli mi to ili ne ostaje u nama pa plašiti birače SADom koji ti je dao neovisnost ispadne najobičniji idiotizam.
Premijerka je u posljednjim danima kampanje molila građane da glasuju za EU zbog Trumpovog ponašanja. Riječ je bila o najobičnijem idiotizmu jer će Donald Trump biti predsjednik još samo 28 mjeseci… Nakon referenduma premijerka Kristrun Frostadottir (slika) izjavljuje: „Islanđani se osjećaju sigurno pod zaštitom NATO saveza”.
Ipak bez obzira na to i bez obzira na ishod referenduma islandska vlada izlazi s dvije izjave. Prva postaje mi ćemo poštivati narodnu volju i nećemo nastaviti s pregovorima o pristupanju Europskoj uniju. Druga potpuna različita poruka postaje „mi razmišljamo da li ćemo povući zahtjev za pristup Europskoj uniji”.
Jedini zaključaj iz te dvije potpuno različite poruke koji možemo izvući bi bio da će islanđani ponovno glasovati. Oni će kao Danci ili Norvežani ili glasovati onoliko puta koliko je nužno da demokratski slobodno jedanput izaberu EU. Nakon toga će referendumi biti zabranjeni.