Romul Augustul
Historiografija nam govori da je 04.09.476. svrgnut posljednji zapadnorimski car Romul Augustul. Zbog toga se ovaj datum uzima kao kraj Zapadnog Rimskog carstva.
Zanimljivosti po pitanju kraja ovog carstva ima cijeli tucet počevši od toga da 466. ,samo 10 godina ranije nitko nije mogao zamisliti to ukidanje. Današnja priča govori o tome, a ne o osobi Romulu Augustusu ili kako ga vole zvati Augustulusa koji niti nije bio car. Bez obzira na to povjesničari još u VI stoljeću govore da će zbog imena on biti smatran posljednjim zapadnim carem.
Te navedene 466. Carstvo je pred očima svih umiralo već 60 godina. Kao glavni razlog za tadašnju užasnu situaciju se uzimalo Vandalsko zauzimanje sjeverne Afrike što rezultira kroničnim bankrotom Zapadnog rimskog carstva. Car Majorin je 460. pokušao povratiti sjevernu Afriku i izgubio. Pet godina kasnije Rimom u stvarnosti vlada barbarski general Ricimer,a u Carigradu general-car Leo I. Njih dvoje postižu široki dogovor o spašavanju Zapadnog Rimskog carstva.
Tijekom pregovora Rima i Carigrada zapadni uzurpator Libius Severus „iznenada” umire. Stoga je sklopljen dogovor po kojemu novi car 14.04.467. postaje Antemije nakon čega Carigrad organizira pohod na Vandale. Pohod zbog nesposobnosti carigradskog generala Baziliksa završava katastrofalnim porazom i bankrotom Istočnog Rimskog carstva.
Taj poraz postaje signal svim barbarima na području Zapadnog rimskog carstva da je ono gotovo i da se trebaju anektirati što veći njegovi djelovi. Istovremeno u Italiji general Ricimer se pobunio protiv zapadnog cara Antemija i 11.07.472. ga pogubio. Na njegovo mjesto on stavlja uzurpatora Olibrija, ali oboje prirodno umiru prije kraja godine.
Nakon Ricimerove smrti stvarnu vlast u Italiji preuzima burgundski princ Gundobad koji već 473. abdicira smatrajući da je bolje ući u burgundski građanski rat nego biti de facto vladar umirujećeg Carstva.
Ostavši bez podrške onoga koji ga je postavio na vlast uzurpator Glicerije ju 24.06.474. gubi. Na prijestolje tada stupa posljednji zapadnorimski car Julije Nepot. Njegovu vlast su za razliku od one raznih uzurpatora (Sever 461.-65., Olibrije 472., Glicerije 473.-74., Romul Augustus 475.-76.) priznale sve preostale vojne snage Zapadnog rimskog carstva i Carigrad.
U doba stupanja na vlast Julije Nepot direktno vlada Italijom, provincijom Dalmacijom, današnjom Austrijom i dijelom južne Francuske. Pokušavajući stabilizirati te ostatke Zapadnog rimskog carstva on pobjeđuje Burgunde, sklapa mir s Vizigotima i Vandalima.
Fokusirajući se samo na te ekstremno važne vanjskopolitičke događaje on ignorira zahtjeve posljednje rimske armije u Italiji. On ignorira da oni osim plaće žele i zemlju za obrađivanje koja će osigurati budućnost njihove obitelji. To rezultira uspješnom vojnom pobunom nakon koje Julije Nepot bježi u vjernu Dalmaciju.
Pobunjena vojska s druge strane za novog cara 31.10.475. proglašava tinejdžera Romula Augustusa kojega baš nitko izvan Italije ne priznaje. Kako niti nova vlada u Italiji kao niti ranije Julije Nepot nisu dali zemlju vojnicima ovi se ponovno bune i 04.09.476. obaraju uzurpatora s vlasti.
Vlast tada u Italiji preuzima Odoakar u svojstvu mi bi danas rekli regenta rimskog cara u Carigradu. Formalno na njegov zahtjev Odoakar koji ispunjava zahtjeve svojih vojnika doživotno priznaje vlast zapadnog cara Julija Nepota. Tek njegovom smrću 480. nestaje Zapadno rimsko carstvo.
Za kraj je red reći još dvije osnovne stvari. Po sporazumu ili ako želite rimskom ustavu da bi osoba postala legitimni car nju mora priznati njegov istočni ili zapadni carski partner. Zbog toga su samozvanci u Rimu tražili po svaku cijenu potvrdu cara u Carigradu. Neki je nikada nisu dobili pa su stoga uzurpatori, a jedan ju je dobio posthumno (Konstancije III)
Druga stvar koju želim napomenuti da je 476. odlična godina za službeni kraj Zapadnog Rimskog carstva. Riječ je o točno 100 godina od migracije barbara na rimski teritorij i uzurpator ima odlično ime !?