Kontrola narativa
U doba jednopartijskih država vlada ili diktator bi nešto rekli i svi mediji bi to pisali kao neupitnu istinu. Kako sada živimo u europskim ideološkim diktaturama, ali istovremeno višepartijskim državama najvažnija je kontrola narativa.
Dana 12.08.2026. su se u medijima našle dvije vijesti koje su primjer kontrole narativa koja su provodi u Europi. U prvoj od njih se govori kako svijet osuđuje Iran zbog njegovog pogubljenja prosvjednika.
U vijesti se govori da su Europska unija i 26 zemalja među kojima se nalaze Francuska, Velika Britanija i Kanada osudili pogubljenja prosvjednika u Iranu. Te zemlje najoštrije osuđuju aktualna pogubljenja prosvjednika i činjenicu da Islamska Republika Iran pribjegava smrtnoj kazni, čiji je cilj ušutkati neistomišljenike, zastrašiti zajednice i kazniti pojedince koji ostvaruju svoja temeljna prava.
Što iz te vijesti ako znate čitati s razumjevanjem odmah upada u oči ? Upada u oči da se želi ukazati kako svijet osuđuje Iran,a da ga u stvarnosti osuđuje manje država nego što Europska unija ima članova. Ukratko stvarna vijest glasi većina članica Europske unije zajedno s par država osuđuje Iran.
Tako su ovu vijest konkretno prenijeli Amerikanci. Njihovi mediji govore da su europske države osudile pogubljenja u Iranu !? U europskom narativu puno važnih država osuđuje Iran zbog pogubljenja, dok u realnosti praktički nitko !?
Drugi primjer kontrole narativa nam dolazi iz Njemačke kojoj je problem objasniti sebi i drugima uspjeh Sjeverne Koreje. U tekstu koji isto izlazi 12.08.2026. njemački državni medij govori kako ova totalitarna diktatura naglo ubrzava gospodarski rast.
Ona govori o nastanku novih modernih zgrada u Pyongyangu, o porastu proizvodnje energije i slično. To se sve po mediju događaja zbog sjevernokorejske podrške u ruskoj agresiji Ukrajine. Nakon što su to sve lijepo objasnila dolazi pravilni narativ. Bez obzira na taj gospodarski rast tamošnje obitelji doživljavaju pad životnog standarda. U mnogim obiteljima žene su prisiljene ići raditi kako bi obitelj zadržala svoj životni standard.
Tako Njemačka govori o zapošljavanju žena u Sjevernoj Koreji dok se istovremeno hvali da 77% Njemica trenutačno radi. Ako ćemo se držati prethodnog narativa Njemci su toliko siromašni da praktičke sve žene moraju raditi da bi održali svoj životni standard.
Normalno ne vrijedi isto medijsko pravilo za jedne i druge države. U kontroliranom narativu zapošljavanje žena Sjeverne Koreje je dokaz siromaštva, dok zapošljavanje žena u Njemačkoj predstavlja dokaz jednakosti među spolovima.
Sada ćemo se malo vratiti unatrag, vratiti na osudu ruske invazije Ukrajine 2022 godine. Generalna skupštine Ujedinjenih naroda je na glasovanju održanom prije gotovo 4 i pol godine osudila rusku invaziju. Protiv Rusije tada glasuje 141 država što se u kontroli narativa spominje kao neočekivan uspjeh jer je cilj navodno bio 100 država.
U stvarnosti rezolucija predstavlja zapadni neuspjeh osude ruske invazije. Ona je bila neuspješna jer ju ne podržavaju važne svjetske države. Tu rezoluciju nisu potpisale niti Kina, niti Indija, niti Pakistan, niti Etiopija, niti zapadni saveznik Maroko… Države na teritoriju kojih živi pola svjetskog stanovništva nisu osudile rusku agresiju Ukrajine.
Kontrolirani narativ nam je s druge strane poslao poruku praktički svi su s nama protiv Rusije. Mjesec dana kasnije stanje se dodatno pogoršalo pošto na novom glasovanju protiv Rusije glasuju samo 93 države, manjina članica UNa. Riječ je o priči koju je malo tko čuo 2022. u Europi ili SAD jer državna kontrola narativa govori ono što stanovnici trebaju čuti, a ne realnost.
Između državne kontrole narativa i apsolutne jednopartijske cenzure postoji važna razlika.. Ona je te nitko neće staviti u zatvor ako govoriš, pišeš protiv državnog narativa. Druge razlike u stvarnosti nema.