Političari pred rat
Nije okrugla obljetnica ili išta slično, ali kada nađeš zanimljivosti s neočekivanim istinitim tvrdnjama tekst se sam napiše. Današnji političari pred rat se bavi ljudskom dimenzijom onih koji su svijet uvukli u Prvi svjetski rat.
Osnovna priča o izbijanju rata koja govori o podjeli Europe na Centralne sile i Antantu je točna, ali postoje nijanse. Jedna od tih nijansi je sporazum iz Bjorka (1905.) koji Rusija i Njemačka nisu nikad niti ratificirali niti otkazali. Drugu nijansu predstavlja činjenica da Srbija koja izaziva Prvi svjetski rat nije članica niti jednog vojnog saveza pa nju nitko nema obvezu štititi. Bez obzira na to Prvi svjetski rat u stvarnosti započinje kada Austro-Ugarska objavljuje rat Srbiji, a Rusija njoj.
Rusko Carstvo je 1914. potreseno bezbrojnim demonstracijama koje prete izbijanjem nove revolucije. Istovremeno njegovi saveznici ga vojno smatraju iznimno moćnim precjenjujući njegovu snagu. Njemačka i Autro-Ugarska s druge strane smatraju da je ono puno slabije nego što u realnosti je.
Sam car Nikolaj II je bio iznimno frustriran svojim Carstvom koje ide u “pogrešnom” smjeru. Njega frustriraju demonstracije i parlament s kojim je u konstantnom sukobu. Zbog toga on fantazira da će se Rusi ujediniti oko njega, kao što su se 1812. ujedinili oko cara Aleksandra. Po njegovoj viziji rat će omogućiti ukidanje parlamenta, aneksiju dijelova Austro-Ugarske i Turske zbog čega ulazi u njega.
Austro-Ugarski car Franjo Josip slično kao Nikolaj II nije bio genije. On je mogao sve zaustaviti tako da prihvati poniženje i ne objavi rat Srbiji. Ipak on donosi drugu odluku smatrajući da njegovo carstvo polako, ali sigurno umire pa se odlučuje kockati. To znaći da odlučuje poslušati želje građana objavljivanjem rata potpuno svjestan da je potencijalno riječ o samoubojstvu.
Njemački car Wilhelm II se volio praviti jakim, moćnim i velikim što je bilo daleko od stvarnosti. Od početka krize od tvrdi da 100% podržava Austro-Ugarsku, a u posljednjim momentima traži izlaz iz situacije. Taj izlaz se navodno javlja 01.08.1914. kada britanski ministar vanjskih poslova (slika) obavještava njemačkog veleposlanika da Velika Britanije neće objaviti rat Njemačkoj. Jedini uvjet za to je bio da Njemačka ne objavi rat Francuskoj.
Na tu vijest Wilhelm II proglašava na dvoru veliku feštu pa je šampanjac počeo teći. Istovremeno s početkom zabave on obavještava britanskog kralja da Njemačka vojske neće preći francusku granicu. On tu potpuno ignorira bijes svojih generala čiji vojni plan je tražio napad na Francusku i obrambene pozicije protiv Rusiije.
Dok se u Berlinu slavi Pariz protestira Londonu znajući da će Njemačka koja uništi Rusiju postati previše moćna. Zbog toga Velika Britanija krajem 01.08.1918. obavještava Njemačku da je došlo do pogreške. Ona obavještava da će objaviti rat Njemačkoj, ako ova napadne Rusiju. Nakon toga telegrama car Wilhelm II naređuje da se počne s napadom na Francusku.
Red je za kraj skočiti i u Veliku Britaniju čiji ratni plan je ekonomski slom Njemačke. Prije nego što ijedna vojska prelazi granicu u skladu s War book strategijom Velika Britanija započinje rušenje svjetskog financijskog poretka. Cilj je bio tako slomiti Njemačku, ali SAD se tome usprotivio pa London prelazi na blokadu.
Ukratko Srbija je organizirala atentat u Sarajevu ne razmišljajući o posljedicama. Austro-Ugarska 1914. izabire rat kako bi rješila svoju egzistencijalnu krizu,a Njemačka odlučuje podržati svog jedinog saveznika svjesna da ne može pobjediti utrku u naoružanju. Rusija ujedno riskira sve smatrajući da rat štiti njenu reputaciju i smiruje narodno nezadovoljstvo. Tu je na kraju i Velika Britanija koja pokušava žrtvovati Rusiju kako bi izbjegla rat.
Samo časni izuzeci kao na primjer Durnov u Rusiji i ministar vanjskih poslova Velike Britanije (Grey) su znali gdje će ih rat dovesti. Svi ostali članovi elite su sanjali obnovu režima koji se raspada i/ili osvajanja.